Prije 50 godina biolog Paul Ehrlich objavio je tada kontroverznu knjigu “Populacijska bomba” u kojoj opisuje kako će čovječanstvo uništiti samo sebe, i to na način da će iscrpiti Zemlju. Tvrdio je još onomad kako je optimalan broj stanovnika na Zemlji nešto manji od dvije milijarde, što bi značilo da nas je već danas negdje oko 5,6 milijardi previše. Upozorio je da je naš okoliš sve zagađeniji umjetnim kemijskim spojevima koji bi ekološki mogli biti štetniji čak i od globalnog zatopljenja.

Iako je od tada prošlo 50 godina bit je njegovih predviđanja upravo fantastično točna, jer Ehrlich je još tada napisao: “Rast populacije, zajedno s prekomjernom potrošnjom po stanovniku, gura civilizaciju preko ruba - milijarde su gladne ili pothranjene, a zbog klimatskih promjena ljudi umiru”. No i bez Ehrlicha populacijska bomba sve je češća tema znanstvenika koji s vremena na vrijeme istražuju i na temelju svakovrsnih znanstvenih saznanja daju procjene o tome koliko zapravo naš planet može uopće udomiti ljudi. Pokušavaju utvrditi gdje je taj rubikon preko kojeg bi se mogli sunovratiti cijelo čovječanstvo bez povratka. I prijeti li svijetu doista uništenje tzv. populacijskom bombom? Do kojih će se granica uopće moći ljudska vrsta razmnožavati i što nakon toga? Kakve su prognoze? Može li se svijet spasiti tako da se manje rađa? A manje rađanja možda je dobra mjera za neke, ali ne i za Hrvatsku.Demografi UN-a kažu kako na Zemlji trenutačno živi oko 7,6 milijardi ljudi, a taj broj bit će povećan na 9,8 milijardi do 2050. godine, i na čak 11,2 milijarde do 2100. godine. Samo od 2011. do 2023., bit će nas milijarda više. Svake godine globalna se obitelj uveća za 83 milijuna duša - dvadeseterostruko više od ukupnog broja Hrvata, kaže se u izvješću Ekonomskog i socijalnog savjeta UN-a. I na temelju baš takvih podataka pesimisti grade svoju teoriju da se zbog eksplozije populacijske bombe čovječanstvo neće moći prehraniti. Jer, uvijek valja naglasiti i kako, ako ništa drastično ne promijenimo, u nekoliko sljedećih desetljeća slijedi gotovo neizbježni kolaps civilizacije zbog nesmiljenog uništavanja prirodnih resursa. Jer, što dulje čovječanstvo nastavlja po starom, dakle uništavajući prirodne resurse, to je manja ukupna populacija koju Zemlja može uzdržavati. I što preostaje? Manje rađanja, kažu stručnjaci. Svijet već ima iskustva na tom planu. Podsjetimo, Kina je tek 2016. ukinula tzv. politiku jednog djeteta, kada nitko nije mogao imati više djece, bez obzira na to što se brujalo o gušenju ljudskih sloboda. Ta je politika imala snažan utjecaj na kinesku demografiju, a procjenjuje se kako je izravno utjecala na čak 400 milijuna porođaja! Potom je došlo do snažnog porasta nataliteta, ali danas već 60 posto kineskih roditelja izjavljuju da ne žele drugo dijete, uglavnom zbog financijskih razloga. Tako danas i Kina, poput Europe, ima probleme s prirodnim prirastom. Zapravo, kada se pogleda svjetska tablica stopa plodnosti u najvećem broju zemalja pada ili stagnira. Stručnjaci će reći kako je čovječanstvo dobrovoljno ograničilo svoju reprodukciju, pa je i ublažilo moguću kataklizmu zbog populacijske bombe. Iako ne treba zato odmah zadovoljno trljati ruke, jer niža stopa plodnosti neće tek tako deaktivirati populacijsku bombu, planet Zemlja i ljudska vrsta preživjet će, kažu optimistični znanstvenici, zahvaljujući upravo nižoj plodnosti, jer ona u globalu ipak pada.Mnogo toga urotilo se protiv velikih obitelji, suvremena ubrzanost života, materijalno stanje, jer u urbanom životu djeca koštaju, a žene više nisu samo majke i kućanice, nego su na tržištu rada, koristi se kontracepcija, obitelj se strogo planira… Zbog toga su neke zemlje dostigle pad stope plodnosti niže od 2,1 djeteta po ženi u fertilnoj dobi, a kada se to dogodi ruši se temelj održavanja populacije na istoj razini, a natalitet se potom u pravilu, tvrde demografi, vrlo teško, ili uopće više ne diže. Ukupno bi se reklo - dobra vijest za čovječanstvo i manju opasnost od populacijske bombe, ali vrlo loša za mnoge nacije svijeta i naravno - Hrvatsku. No, kada se pogleda popis država svijeta prema stopi plodnosti vidjet ćemo, iako nas to zabrinjava i boli, ima i zemalja s većim problemima. Hrvatska je na najnovijoj ljestvici UN-a na 197. mjestu od 224 zemlje s 1,45 djece po ženi u plodnoj dobi, što je znak za dramatičnu uzbunu, dok je globalni prosjek 2,47.No, može nas utješiti što su na ljestvici ispod nas Njemačka, Italija, Češka, Austrija, Mađarska, Grčka… Ispod nas na ljestvici su i Slovenija, Srbija, BiH. S druge, pak, strane šestero i više djece žene još uvijek rađaju u Nigeru, Maliju, Somaliji, Ugandi, Zambiji…, što će reći - u siromaštvu. Jer, poznat je podatak kako zemlja koja dosegne 5000 dolara domaćeg BDP-a po glavi stanovnika gotovo nikada nema visoku stopu fertiliteta, pa brz ekonomski rast nekih zemalja znači da se u njima smanjuje natalitet. Otud i novi strah za svijet, jer dok neke nacije tiho odumiru, mnogi se boje kako će ih na njihovom prostoru „okupirati“ narodi drugih kultura koji rađaju više djece, pa će se pritisak migranata nastaviti. Spas je preraspodjela bogatstva, ali oni najbogatiji, gospodari svijeta, to neće dopustiti.