Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti – zapisao je jednom bosanskohercegovački književnik Meša Selimović. Posebno je to važno u ovom našem, silno individualističkom, svijetu, u kojem je sve manje suosjećajnosti, topline, ljubavi, empatije i zajedništva. Sve to nameće nam niz pitanja poput: Zašto ljudi jesu ili nisu dobri? Je li teško i zahtjevno biti dobar, i to u današnjim vremenima sve veće otuđenosti, i što je uopće filozofija dobrote? Je li dobar čovjek onaj koji je odvažan, pravedan, velikodušan, iskren i pošten? Što sve potiče dobrota? Po čemu je sve dobrota ideal ljudskosti? Zašto neki ljudi iskorištavaju tuđu dobrotu? Jesu li generalno jedni na strani dobra, a drugi pak na strani zla? I može li se i kako, pod kojim i kakvim uvjetima, prijeći ta granica?

Znanost se mnogo bavila pitanjem dobrote, ali odgovori na ta i mnoga druga pitanja nisu i ne mogu biti jednoznačni. Jer dobrota je svakako kvaliteta ljudskog srca, a danas, u vrijeme sve većeg egoizma, mnogi su zaključali svoja srca i žure do uspjeha i preko drugih i tuđih leđa. Ljudi si sve manje dopuštaju da budu dobri, zato što se boje kako će na kraju i sami biti prevareni od onih koji jedva čekaju iskoristiti tuđu dobrotu. Jedni ju iskorištavaju materijalno, a oni drugi pak u dobroti vide nečiju slabost. I umjesto da nečija dobrota utječe na njih pozitivno, oni žele biti iznad, žele dominirati i iskoristiti nečiju otvorenost, nečije davanje. Treći opet vide u dobroti laž, zato što su zavidni nekom tko je dobar i tko širi dobre vibracije oko sebe. Oni će sve učiniti kako bi nekoga uvjerili da dobrota ne postoji, da takva razmišljanja valja uništiti.

DOBRA SU DJELA PRIJELAZNA

Naravno, svemu tome pomaže i društvo, koje je uspjelo stvoriti stav da ni jedno životno zadovoljstvo ne proizlazi iz kvalitete odnosa sa samim sobom i kvalitete povezanosti s ljudima, nego isključivo iz raznih postignuća i onoga što se posjeduje. S druge pak strane, oni koji se bave proučavanjem dobrote i dobra utvrdili su kako u dobroti, tom iskrenom i snažnom dodiru ljudskosti, nema nikakvih kalkulacija. Dobri se ljudi jednostavno prepoznaju kao osobe koje unose dobro u naše živote. Najčešće su to oni koji su na putu kroz život prošli pakao, oni znaju voljeti jer su i sami patili, znaju što je svjetlost jer su izišli iz tame, pretrpjeli su mnoge gubitke, doživjeli i poraze, ali su iz svega toga izišli. Na vlastitoj muci i boli ti su dobri ljudi stekli osjećaj za tuđe probleme i muke, stekli su empatiju, naučili su kako biti osjetljiv i brižan prema drugima. Onaj kome je srce bilo slomljeno zna cijeniti ljubav koju mu netko poklanja i nikada neće poželjeti, a ni nanijeti, nekomu bol koju je sam doživio. Uza sve to, šalju i snažnu poruku dobra – sve što nas vuče na dno može biti i prilika da se usavršimo, a svaka prepreka koja nam je smetala na putu do cilja može postati stuba uz koju se uspinjemo.

Znanstvenici kažu da su dobra djela prijelazna i jedan lijepi čin može rezultirati mnogim drugim lijepim djelima. Istraživanja na Harvardu pokazala su da dobrota jedne osobe može inspirirati promatrače da i sami postanu polije velikodušniji prema drugim ljudima. Samo jedan naš čin dobrote može dosegnuti desetke osoba za koje i ne znamo da postoje. Jer dokazano je kako dobra djela potiču druge da ih čine, ona stvaraju osjećaj povezanosti s obje strane darovanja. Kod dobročinitelja stvaraju osjećaj povjerenja prema drugima, zajedništva i samostalnosti. Svaki od tih osjećaja bitan je za pozitivne društvene odnose, a oni su dokazano bitni za mentalno zdravlje te osjećaj bogatstva i sreće.

DOBROTA SMANJUJE STRES

Do tog su rezultata došli u istraživanju na Sveučilištu u Kaliforniji. Ispitanici su šest tjedana morali svaki tjedan napraviti pet dobrih djela. Svim je sudionicima potom osobni osjećaj sreće posebno narastao. A on proizlazi iz naše biologije, dokazali su znanstvenici s američkog Nacionalnog instituta za zdravlje. Kada smo dobri ili djelujemo milosrdno, u našem se mozgu aktiviraju centri zaduženi za osjećaj zadovoljstva, povezanosti s ljudima i povjerenja. Dobri ljudi duže žive. Istraživanja su pokazala da starije osobe koje su dobre pa volontiraju ili proaktivno pomažu svojim bližnjima imaju čak 40 posto veće šanse biti živi za pet godina nego umirovljenici koji su se brinuli samo o sebi. Dobrota ima niz pozitivnih zdravstvenih utjecaja kod kronično bolesnih ljudi, poput onih s multiplom sklerozom. Dobrota snižava razinu stresa i krvni tlak, što se pozitivno reflektira na pravilan rad tijela. Čak i kada svjedočimo tuđoj dobroti, u nama se javlja lijep osjećaj uzvišenosti, osjećaj koji djeluje motivirajuće. Razvijanje empatije donosi dugotrajan dobar osjećaj i poboljšava kvalitetu vlastitog zdravlja – rastu samopouzdanje i samopoštovanje, pa stječemo nova iskustva, ali i smanjujemo razinu stresa. Jer dobrota znači i da imamo ugodnu osobnost, da nismo agresivni, manipulativni ili osvetoljubivi. Nemojmo se plašiti viška dobrote i dobročinstva. Činimo dobro i pružimo suosjećanje kada god to možemo, i to svakome. I ne trebamo se u tim trenutcima uopće pitati kako to da je nekima još uvijek tako teško biti dobar i ljubazan svaki dan. Sjetimo se Antona Pavloviča Čehova: „Dobar čovjek se zastidi čak i pred psom!“