Tko zna na što je sve pomislio dobri, veliki Albert Einstein kada je rekao “Okoliš je sve oko mene”. Ali, sigurno je kako je i u toj misli izrečena briga za svaki metar zemlje kojom koračamo, da prirodu moramo paziti i maziti i da smeće valja pretvarati u cvijeće. Narodski, svaki čovjek mora biti odgovoran prema otpadu što ga ostavlja iza sebe. Otpad i kako s njim gospodariti u nas je već dugo tema, ali dobrih rješenja, kao i dobrih rezultata uglavnom u tragovima.

U Hrvatskoj smo već navikli raditi kao vatrogasci, spašavati sve u zadnji tren, pa tako i zahtjevnu priču o otpadu. Jer Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom, čije smo ciljeve dogovorili s Europskom unijom, donesena je u svibnju 2017. godine, a krenula u primjenu 1. studenog. Rok za prilagodbu je tri mjeseca i u tom vremenu tvrtke zadužene za čistoću morale su odrediti način naplate odvoza, ali i dostaviti kante kako bi se otpad mogao razvrstavati. Od veljače je trebalo krenuti i kažnjavanje svih koji će sve vrste smeća stavljati na jedno mjesto. I dok zemlje u EU rade prava mala gospodarska čuda s otpadom, u nas, imamo primjer Zagreba, ne prolaze ni papiri koji bi sve trebali regulirati. A nije tako samo u Zagrebu, našem najvećem gradu. Dok neke zemlje poput Njemačke i Švedske uvoze smeće, mi još uvijek ne znamo ni što ćemo, kada i kako s njim. Svaki Nijemac na dan proizvede u prosjeku 600 grama kućnog otpada, Francuzi 500, Austrijanci 410, Šveđani 310, a Hrvati tek 135 grama, ali svi znaju što će i kako, osim nas.

Njemačka je najveći proizvođač smeća u EU, ali i svjetski prvak u recikliranju. Kućanstva godišnje proizvedu 40 milijuna tona smeća, ali se čak 65 posto tog otpada ponovno nađe u proizvodnom lancu. Otpad se sortira i na njemu se zarađuje. Švedska je toliko napredna u recikliranju da već nekoliko godina uvozi smeće iz drugih država kako bi održala rad pogona za reciklažu. Još 1991. godine Švedska je uvela visoki porez na fosilna goriva, pa sada dobiva gotovo polovicu ukupne električne energije iz obnovljivih izvora! A mi u Hrvatskoj još uvijek oko 85 posto otpada zakopavamo diljem zemlje. Lošiji od nas samo su Rumunji sa čak 99 posto otpada koji zakopavaju. Te brojke su još strašnije ako se spomenu podaci da na njemačkim odlagalištima ne završi niti jedan kilogram otpada, u Švedskoj i Belgiji tek jedan posto, u Nizozemskoj dva, a u Danskoj i Austriji samo tri posto. Hrvatska reciklira tek oko 14 posto otpada, u kompostiranju smo na dnu EU s dva posto, a dok na primjer Danci, Šveđani… spaljuju pola svoga otpada, mi u Hrvatskoj nemamo niti jedno prestižno postrojenje. Otud i sve više stručnjaka koji ruše mit o tome kako se u otpadu koji odbacujemo krije veliki novac. Tvrde kako je odvajanje otpada skupo, skuplje od odlaganja i kažu da svatko tko govori da se odvajanjem otpada zarađuje novac zapravo obmanjuje javnost. Kažu da nije dovoljno samo podijeliti kante u raznim bojama, jer prave potražnje za otpadom u Hrvatskoj niti nema, budući prerađivačke industrije ili nema ili nema dovoljno kapaciteta za obradu tih materijala. Osim toga, novac koji se dobije za neke sirovine ne pokriva troškove prikupljanja, sortiranja i prijevoza. Uz sve to kada se posao oko odvajanja otpada uhoda komunalci će ga nastojati prikupiti što više i tako povećati ponudu, a budući potražnje nema, jer nemamo za to infrastrukturu, cijene će još više padati.

A da bi se moglo dokazuju u Donjem Međimurju, u Prelogu i susjednim općinama. Oko 35 tisuća stanovnika vodi sjajnu brigu o okolišu, a na otpadu se i zarađuje. Odvoz smeća plaća se 56 kuna, a po sve se dolazi na kućna vrata. Zato im ne trebaju ni reciklažna dvorišta a ni zeleni otoci. Čak 60 posto otpada odvojeno se prikuplja, obrađuje i reciklira te ponovno koristi. Prvi u Hrvatskoj obrađuju i glomazni otpad. Uzimaju sve što se može iskoristiti - odjeću, obuću, knjige, dječje igračke, stari namještaj, slike... i neke stvari obnavljaju i vraćaju na tržište. Kilogram knjiga možete kupiti za 10 kuna, odjeće za 30 kuna, a za nekoliko stotina kuna možete dobiti komplet starog namještaja, ili umjetničku sliku. Staru stolariju i drvo drobe za iverice, a koriste čak i zahodske školjke koje postaju dijelom podloga za izgradnju cesta. Proizvedu tisuću tona komposta, od kojeg 150 tona prodaju poljoprivrednicima, a ostatak tvrtki koja ga dalje prodaje. U planu do 2020. je za 10 posto povećati postotak odvojeno prikupljenog i uporabljenog otpada, što bi značilo 70 posto... Međutim, sve je to mršavo i potrebna su silna ulaganja da bi se postizali ozbiljni rezultati. Jako kaskamo za EU i vrlo teško možemo dobiti tu bitku, pa i kada bi se uzdali u onu američkog pisca Hendyja Davida Thoreaua: “Hvala Bogu da čovjek ne može letjeti i tako ostavljati otpad u zraku kao što ga ostavlja po zemlji”. Jer, i svemir je zagađen, pa je čak 95 posto svega što se nalazi u orbiti smeće, najviše američko i rusko.