Tužne životne priče, poput one o dvjema sestrama koje su razdvojene prije 31 godinu i od tada su izgubile svaki kontakt, sigurno će me privući pred mali ekran poput magneta. Ako se snimi emisija prepuna takvih i sličnih priča, budite sigurni da ću je pratiti. Najvećim dijelom i zbog toga što i sam najviše volim pisati reportaže o ljudima koje nešto tišti (iako to nemam priliku toliko često raditi, jer smo u gradskoj redakciji regionalnog dnevnog lista kao što je Glas Slavonije ipak ograničeni samo na Osijek), pa me zanima kako će kolege obraditi priču i usput zamišljam kako bih je obradio ja. Upravo zato s velikim sam interesom, ali i očekivanjima, pogledao novu emisiju “Život priča priče” Nove TV. Unatoč tome što je prilično naglo počela s emitiranjem - najavljena je samo četiri dana unaprijed, iako je snimljena još prije nekoliko mjeseci - prva epizoda uspjela je privući više od pola milijuna gledatelja. A za otvaranje emisije odabrali su pravi mamac za gledatelje. Upoznali smo Jovanku iz Kutine, koja je već više od tri desetljeća u potrazi za svojom pet godina mlađom sestrom Jasminom. Njih dvije su, s još nekoliko braće i sestara, odrastale u siromaštvu, a roditelji su bili i nasilni. Jasmina je u dobi od pet godina posvojena i odvedena u Švicarsku, preimenovana je u Yasmin, a starije sestre gotovo se i ne sjeća; štoviše, nije bila sigurna koliko uopće braće i sestara ima...

Kao novinar na terenu snalažljivi Dorijan Elezović napravio je odličan posao. Na stranu to što mi je dobar kolega kojeg poznajem godinama, uvijek mi je bilo žao što njegov novinarski potencijal nije bolje iskorišten na Novoj TV. Doduše, kao što ste mogli pročitati u našem intervjuu za Mozaik Glasa Slavonije u utorak, on je jako zadovoljan primarnim radnim mjestom i drži da je pred kamerama taman onoliko koliko treba biti. No, siguran sam da sada pogotovo ima razloga za zadovoljstvo, jer svojim uobičajenim zadacima (uređivanje rubrike Showbizz na portalu Dnevnik.hr i još neki projekti), može dodati i jednu vrlo gledanu emisiju koja će se, nadam se, vratiti i u drugoj sezoni. Nije odustao dok nije 'iskopao' kontakte otuđene sestre, čak ni onda kad se činilo da je sve izgubljeno i pada u vodu, a upustio se na dug put čak do Sempacha u Švicarskoj kako bi porazgovarao s Yasmin i spojio je sa starijom sestrom koja ju traži. Dobro se u televizijskim vodama snašla i radijska voditeljica Irina Čulinović, vanjska suradnica Nove TV. Njezin odavna najavljeni projekt “Ženim sina?” još uvijek čeka..., ne znam što točno, valjda bolja vremena. Bilo kako bilo, drago mi je što smo je kao TV voditeljicu najprije upoznali u emisiji kao što je “Život priča priče”, a za taj reality show ima vremena (ako bude kao “Ljubav je na selu”, ali u gradu, možda bi bilo bolje da ni ne ugleda svjetlo dana).

Druga priča u prvoj emisiji bila je toliko različita od prve da mi se nije ni dalo pogledati je do kraja, iako se činila baš lijepom i toplom. Ipak, pogledao sam dovoljno da bih mogao s punim pravom napisati kritiku na emisiju, u ovom slučaju pozitivnu. Drama, suze, patetika, iznenađenja, šokovi, preokreti - pretpostavljam da je to ono što nas očekuje u novim epizodama. I neka, dobro je to. Nismo nikada imali emisiju kao što je ova (ili bar ne jako dugo, jer kroz maglu prisjećam se neke vrlo slične iz samih početaka RTL-a), a tu su 'rupu' dosad popunjavale povremene priče iz “Provjerenog”. Zanimljivo, urednica “Život priča priče” također je Ivana Paradžiković i drago mi je, ponavljam, što sada imaju posebnu emisiju za takve priče. Da, toga nam je nedostajalo na TV ekranima, a ne još sapunica i kojekakvih showova. Pun pogodak za Novu TV.