Kad sam u nedjelju na Twitteru naišao na rasprave vezane uz talk-show “Na praznim šalicama kave kod Doris”, prvo što sam se pitao bilo je - To se još uvijek emitira? Vjerovali ili ne, dosad je nisu skinuli s programa, što može značiti samo dvije stvari - ili ovo doista netko gleda, ili su na toj televiziji toliko snizili kriterije kad je gledanost u pitanju da si jednostavno ne smiju dopustiti ukidanje baš svakog cirkusa koje proizvedu, jer inače neće imati čime popuniti rupe u programu. Ovo je bila osma emisija, što je osam emisija previše. I sedam emisija više nego što je svojedobno doživio “(S)hit show Marka Tolje” na javnoj televiziji, što je alarmantan podatak. Nedjelja poslijepodne, Pinčić u emisiju dovodi novopečeni bračni par koji je četiri godine živio u predbračnoj čistoći.

Znam da pitam gluposti, ali jesmo li zaista takva nacija da nas zanimaju detalji tuđih životnih odluka koje bi trebale biti i ostati osobne odluke. Privatne. Ne znam kome nedostaje više dasaka u glavi - onom tko ih je pozvao u goste ili njima koji su prihvatili poziv. Ili nama koji sjedimo pred malim ekranima i svjedočimo toj strahoti. Zašto imaju potrebu pred cijelom Hrvatskom (hehe, šalim se, ovo sigurno ne gleda ni pet posto ljudi- iskreno se nadam), isticati kako su normalni ljudi koji su tijekom cijele veze imali seksualne nagone kojima su se jedva odupirali, da su imali uspona i padova, ali da su, eto, seks prakticirali tek prije tri mjeseca kad su se vjenčali. Čemu se, na neki način, pravdati? U redu, znam da živimo u iznimno konzervativnoj zemlji koja ne prihvaća nikoga tko je “drugačiji” od većine ostalih, no to ne znači da moraš ići u goste kod Doris Pinčić i nešto što je tebi normalno, a mnogima neobično, iznositi u javnost i praviti od toga big deal, ili po naški - vel'ku stvar. Ne kažem da se takve stvari trebaju skrivati i da ih treba drugačije gledati samo zato jer su živjeli u predbračnoj čistoći, samo ne razumijem potrebu da javno odgovaraš na razna degutantna i - ponavljam - osobna pitanja. Isto bih pisao i da su ugostili prostitutku koja u bordelu zarađuje za život ili repera koji se godinama drogirao i sada otkrio Boga. O, čekaj, ovo drugo JESU učinili!

Da, pozvali su i skrušenog repera Stoku, koji je promijenio nekoliko komuna, centara za odvikavanje od narkotika, ali je na kraju uvijek nekako pokleknuo pred porokom. Sve dok nije utjehu pronašao u Bogu. I sad misli da će mu to pomoći, iako i sam kaže - “nikad ne reci nikad”. Opet ispovijest, dijeljenje osobne životne priče kako bi se zlobnici imali čime hraniti. S tom razlikom što je on javnosti poznata osoba. Za Stoku su komentirali - jednu ovisnost (drogu) zamijenio je drugom (vjerom) i slične gadosti. Kako se ono kaže: Mišljenje je kao dupe - svatko ga ima. I ne samo što ga ima, nego ima i potrebu skinuti gaće i drugima mahati istim (mišljenjem) ispred nosa. Tako i rasprave nalikuju na trg prepun gologuzih ljudi koji zahtijevaju pažnju i prihvaćanje, ali, kao što obično biva s raspravama, najčešće se završe navlačenjem gaća kad shvate da sve to nema svrhe i da svatko gleda samo svoje dupe.