Ovoga tjedna odlučio sam se posvetiti onom dijelu programa kojem se inače ne okrećem često – informativnom. Odvojio sam vrijeme i još više, živce, kako bih se upoznao s tim kako, kada i, ono najvažnije – zašto se hrvatskim gledateljima određene vijesti prezentiraju na određeni način. I što sam naučio? Ne mnogo, osim da nam svi serviraju isto jelo u ponešto drukčije ukrašenom tanjuru. Što je najvažnije, situaciju sam sagledao objektivno, a ne po simpatičnosti voditelja. Možda će neke kritika pogoditi, ali nadam se da će ih bar potaknuti na promjene.

Krenimo od nabrijane “a la smo ozbiljni do jaja” N1 ekipe, koja je dobila nezahvalnu misiju nametnuti se kao autoritet odavno etabliranim nacionalnim TV kućama i ponuditi nešto drukčije. Po onome što sam vidio posljednjih dana, čini mi se kako je riječ o samo još jednoj Al Jazeeri, u drugim bojama i drukčijeg logotipa. Jedino što mi se svidjelo kod njih je vidjeti dobro znana lica s nekih drugih televizija koja su ondje dobila zasluženu afirmaciju. Nakon njihove udarne informativne emisije, u 18 sati, prebacio sam na RTL. Šarena informativna slikovnica nazvana RTL Danas od ovoga tjedna produžena je na cijeli sat zahvaljujući novim sadržajima (analize stručnjaka, intervjui u studiju), a sve to kako bi se razbila uobičajena voditelj-prilog-voditelj-prilog shema. Tvrdio sam to i prije deset godina, a tvrdim to i sad – nitko nikada neće prihvatiti ozbiljnu informativnu emisiju u ovoj državi koja se emitira u 18.30. Jednostavno neće. Mogu biti najbolji, mogu kao prvi prilog svaki dan imati nekog političara/ministra kako žonglira u cirkusu, ali to jednostavno ne ide.

Kako se približavalo 19 sati, prebacio sam na HRT. Neću o nesretnom terminu jer je tu negdje sve nekako i krenulo nizbrdo. Slijedila su eksperimentiranja s uvođenjem voditeljskih parova, pa produžavanje emisije na sat vremena (u konačnici je sve resetirano), a danas se to svelo na redizajn scene i neuvjerljiva voditeljska imena koja imaju nezahvalnu ulogu vratiti kući staru slavu. Ironično, gledano s informativne strane, odgovorno tvrdim - HRT danas ima najbolji dnevnik. Naravno, kad napokon odluči iskoristiti svoje adute i maksimalno smanji izgled Vladina biltena. Lišen sugestivnosti, afektiranja, onog iritantnog populističkog infotainmenta, koji danas tako rado gutamo zahvaljujući višegodišnjem zaglupljivanju koje je uspješno provela prva hrvatska komercijalna televizija. Što nas dovodi do četvrtog dnevnika, u nešto više od sat vremena, onog Nove TV. Mnogi će reći – ne diraj ono što je dobro i što dobro prolazi, ali mislim kako je krajnje vrijeme da se nešto mijenja u koncepciji tog dnevnika. Jedino što sve ove godine statike funkcionira su voditelji. Jesen je tu, sezona se zahuktava i pravo je vrijeme za osvježenje na Remetinečkoj cesti. Emisija žudi za boljom strukturom jer sadašnje nasumično serviranje vijesti (trudna Kate Middleton i bitka za Pelješki most jedva da su razdvojeni) i rastezanje svega toga na sat vremena jednostavno umara i vrlo brzo će doći vrijeme kad to više nitko neće htjeti gledati.

No sve je dobro dok se natječu, dok konkurencije ima i dok osluškuju što rade oni drugi. Kažem - osluškuju, a ne - kopiraju jer u nemilosrdnoj utrci za gledatelje važno je ostati svoj. Kao što su na Prisavlju naučili na najteži mogući način – ne mijenjaj konja koji pobjeđuje. Dodao bih: “Ali ga uredno hrani i treniraj.”