Nakon dugo godina stagnacije BiH je konačno uspjela uhvatiti kakav-takav korak s drugim zemljama regije na europskom putu. Ovaj put ne smijemo relativiziranjem toga čina dezavuirati učinke vladajuće strukture. Njihova suradnja i opredijeljenost europskoj integraciji države urodila je plodom. Izvjesni reformski iskorak je napravljen, a to može pridonijeti funkcionalnosti i stabilnosti, ne samo BiH nego i cjelokupne regije - kaže Ivan Kraljević, politolog i viši asistent na Studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, te dodaje:

- Na tom putu Republika Hrvatska odigrala je vrlo zapaženu ulogu, pa i založila svoj utjecaj unutar EU-a kako bi i BiH, ako ništa drugo, bar pokucala na njegova vrata. Uostalom, i sama Europska komisija u svojem posljednjem izvješću, za razliku od prethodnih izvješća godinama unatrag, konačno ističe napredak države kao bazu iz koje su i proistekle preporuke za otvaranje pregovora s BiH o članstvu u EU-u.

Tako je zeleno svjetlo iz Bruxellesa bar donekle primirilo erodirajuću situaciju među vladajućima, koja je vodila prema novoj institucionalnoj krizi i svim posljedicama koje sa sobom nosi. Otvaranje pregovora s EU-om može relaksirati unutarnje odnose i stvoriti ozračje u kojem će se početi rješavati brojna otvorena pitanja. Međutim, bojim se kako BiH čeka bolno otrježnjenje. Proces usklađivanja zakonodavstva, pravila i standarda s europskima u svim područjima pokazat će koliko je BiH zapravo još uvijek daleko od EU-a.

Što najviše opterećuje sadašnju BiH, državu utemeljenu na Sporazumu iz Daytona, u kojoj ključnu ulogu i dalje ima Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR)...?

- BiH je nesumnjivo duboko podijeljeno društvo. Brojni su rascijepi koji opterećuju bosanskohercegovačku svakodnevicu u svim područjima. U takvom ozračju ne postoji čvrst kohezivni element za izgradnju zajedničke vizije BiH. Nedostatku unutarnjeg političkog dijaloga i sveopćem nerazumijevanju među političkim predstavnicima svih triju konstitutivnih naroda uvelike su pridonijela makinalna ponašanja i beskrupulozna miješanja međunarodne zajednice u zakonodavstva i rad institucija u BiH. Mnogim međunarodnim činovnicima koji su bili ovdje angažirani od rata na ovamo BiH je služila kao "bankomat" za zadovoljenje njihovih osobnih interesa i pobuda. Sve to derogiralo je i one temeljne postavke daytonske BiH. Također, trenutačne okolnosti u međunarodnom sustavu pokazuju kako BiH nije ničija strateška osnovica. Međunarodnoj zajednici najvažnije je "da se ne puca", a sve drugo je manje važno, pa čak i to da većinski konstitutivni narod (Bošnjaci) čak četiri puta malobrojnijem konstitutivnom narodu (Hrvatima) kolektivnim preglasavanjem nametne njihova člana u Predsjedništvu BiH. Time samo pokazuju koliko im (ni)je stalo do zaštite i ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda u BiH. U takvoj situaciji jedino povratak na temeljne daytonske postavke može reaktivirati proces konsolidacije društva i države. Konstitutivnost naroda je ustavni postulat i temeljno načelo na kojem počiva cjelokupna struktura vlasti na svim razinama.

Tko su najveći remetilački faktori u sadašnjoj Bosni i Hercegovini? Je li to Milorad Dodik, utjecaj Rusije...?

- Nema potrebe "ulaziti u obračun" na osobnoj razini i reći kako je Milorad Dodik glavni remetilački faktor u BiH. Uostalom, kako on osobno tako ni ostali srpski politički predstavnici i ne kriju na čijoj se strateškoj crti nalaze. Njegove i slične izjave o odcjepljenju Republike Srpske samo su dio političkog folklora u BiH i nemaju veću političku težinu. Slične natruhe političkog folklora moguće je pronaći i kod političkih predstavnika drugih dvaju konstitutivnih naroda. Na unutarnjem planu, ovisno o dnevnopolitičkim prepucavanjima i položaju u prema poziciji moći, izmjenjuju se različiti remetilački faktori. Dovoljno je pogledati kako se ponaša SDA nakon što je ispala iz vlasti. Od nekada omiljenog saveznika međunarodne zajednice, koketiranjem s radikalnim stranama političko-ideološkog spektra, godinama najjača bošnjačka stranka pretvara se u aktera koji provodi nekakvu vrstu antizapadne retorike i kampanje. Upravo takvi deluzijski poremećaji najveća su unutarnja prijetnja stabilnosti BiH. S druge strane, više je destabilizirajućih faktora u BiH, ne samo Rusija nego i Turska, Kina ili Iran, koji se izvana probijaju na politički teren i dodatno polariziraju ionako podijeljeno društvo i narušavaju krhku državnost BiH. Stoga je vjerovati kako je sve to alarmiralo europske dužnosnike da propitaju važnost nastavka i intenziviranja politike proširenja i počnu se ponašati kao kakav-takav vanjskopolitički akter, jer EU treba biti bliže BiH, a BiH treba EU.

Vaš komentar na situaciju oko izbornog zakona, kao i na položaj Hrvata u BiH?

- Dugačak je popis zadaća koje BiH još treba odraditi. Europska komisija izvijestila je samo o onim pitanjima koja su "pomaknuta s mrtve točke". Nažalost, to nije slučaj s izmjenama i dopunama izbornog zakonodavstva, jer se previše manipulira tim pitanjem. Oni koji se protive donošenju takvoga zakonskog okvira, kojim bi se konačno spriječilo obezvrjeđivanje ustavnih prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, ne žele dobro Bosni i Hercegovini. Izmjene i dopune izbornog zakona strateško su pitanje hrvatskog naroda i njegove opstojnosti u BiH. U suprotnom, Hrvati u BiH će postati politički ukras države koja je i njihova domovina.

Gledajući širu sliku, uzimajući sve okolnosti u obzir, pa i pristupne pregovore oko ulaska u EU, kakva je, prema vama, budućnost Bosne i Hercegovine?

- Upitno je postoji li zajednička vizija o budućnosti o BiH. Stoga je važno naglasiti kako u razgovorima o budućnosti BiH ne treba biti tabua. Ovakva BiH je svima neuralgična točka kojoj je potreban ozbiljan remont kako bi postala uređena i funkcionalna država u dogledno vrijeme. I to je zapravo jedan od ključnih razloga zbog kojeg se ne trebamo previše ponositi i zanositi minornim europskim iskorakom. Badava sva priča o europskom putu BiH ako građani neće osjetiti benefite toga. Izostanak političkih reformi popraćenih nezahvalnom ekonomskom situacijom koja se reflektira na sve građane samo će dodatno ugroziti krhki mir, sigurnost i stabilnost države. Trnovit je put pred nama. Pravac znamo i bitno je ne (s)krenuti u krivom smjeru. (D.J.)