Od ukupno 244.775 hektara površine Vukovarsko-srijemske županije, poljoprivredne čine 148.886 hektara. Od njih su 93 posto oranice, manje od tri posto pašnjaci, nešto više od pola posto čine livade, 1,4 posto zauzimaju vinogradi, a 1,7 posto su voćnjaci, iz čega je razvidno kako je poljoprivreda, posebice ratarstvo, važna proizvodna grana. Zastupljene su kulture uobičajene za Slavoniju: kukuruz, pšenica, soja, šećerna repa, suncokret, uljana repica, ječam, zob, krumpir, krmne kulture i povrće, a u posljednje vrijeme i kulture kojih prije nije bilo, poput šparoge, batata, nasada aronije, kupine i drugih. Osnovni je razlog njihova uzgoja to što daju veći i stabilniji dohodak i traženi su na tržištu.

Prošla godina, iako u sjeni korone, bila je za ratarstvo dosta uspješna pa su prinosi gotovo svih poljoprivrednih kultura porasli u odnosu na 2019. osim uljane repice. Raspored oborina po mjesecima povoljno je utjecao na formiranje dobrih prinosa gotovo svih poljoprivrednih kultura.

– Analizirajući stanje, primjećujemo malo povećanje otkupnih cijena kod gotovo svih ovih kultura osim kod pšenice, stočnog i pivarskog ječma. Najznačajniji porast otkupnih cijena dogodio se kod kukuruza i soje, a najbolje su prošli oni koji nisu odmah prodali svoju robu otkupljivačima, nego su je skladištili i kasnije prodali po puno boljoj cijeni. Takvo poslovanje daje financijsku likvidnosti i mogućnost jesenske sjetve bez velikih zaduženja. Za proteklu proizvodnu godinu možemo ponovno konstatirati staro pravilo da se cijene gotovo svih poljoprivrednih kultura formiraju nakon skidanja, kada se ustanove prosječni i stvarni prinosi, pa se tek tada izračuna koliko je dovoljno poljoprivredniku da zaradi na pojedinoj kulturi. Kada se tu pridoda ostvareno pravo na potporu, ratari mogu biti zadovoljni – kaže Andrija Matić, pročelnik županijskog Upravnog odjela za poljoprivredu, i dodaje da proizvodnja žitarica u ukupnoj strukturi ratarske proizvodnje zauzima najznačajnije mjesto, i to s čak 51 posto, slijede uljarice s 35 posto, šećerna repa s četiri posto, a sve ostalo bilje čini 10 posto.

Odnosi u strukturi sjetve i plodoreda ovise najviše o potražnji na tržištu i cijeni kultura, mogućnosti otkupa i skladištenja te rokovima plaćanja. Jedan je od važnih činitelja i sve učestalija pojava prirodnih nepogoda poput suše ili prekomjernih oborina, što utječe na ostvarivanje prinosa, a time i na ugovaranje proizvodnje u sljedećoj godini.

– Poljoprivrednici se vraćaju pšenici ili ječmu, stočnom ili pivarskom. Otkako su 2014. otkupljivači počeli primjenjivati Kodeks o otkupu pšenice i uljarica u kojemu su nerealno postavljene klase kvalitete pšenice prema udjelu proteina, koje su i temelj za formiranje cijene, mijenja se tehnologija proizvodnje i moraju se primijeniti gotovo sva pravila struke da bi se ostvarili vrhunski rezultati i proizvela i količina i kvaliteta. Prema tom Kodeksu, potrebno je proizvoditi sve veće količine I. klase, čija je cijena možda i zadovoljavajuća, dok je cijena otkupa II. i III. klase znatno manja, pa je i neisplativa. No ovaj Kodeks je na kraju poslužio kao dobar alat otkupljivačima da po relativno maloj cijeni otkupe urod pšenice koju kasnije pod drugim uvjetima dobro prodaju. Na kraju ispada da naši poljoprivrednici sada ne znaju proizvoditi kvalitetnu pšenicu, a znali su prije Kodeksa, koji, uostalom, nije obvezujući i upitnog je sadržaja, pogotovo vezano uz granice pojedinih klasa – kaže Andrija Matić.

Posljednjih se pet godina trend smanjenja broja poljoprivrednih gospodarstava stabilizirao i nema značajnijeg smanjenja svih tipova PG-ova. Najveća je promjena bila 2014./2015., kada je broj PG-a smanjen za gotovo 20 posto, za njih 1750. Tada je ugašeno najviše gospodarstava, ali u to je vrijeme stabiliziran broj obrta, trgovačkih društava i zadruga, tako da ni tu nema znatnijih promjena. U 2020. su bila upisana 7533 PG-a.

– Sve to upućuje da nam je organiziranost poljoprivrednih proizvođača još uvijek nezadovoljavajuća, posebice ako znamo da je uspješna poljoprivredna proizvodnja u susjednim zemljama utemeljena na jakom i stabilnom sektorskom udruživanju. Uspješni pokušaji osnivanja proizvođačkih organizacija i kandidatura na Mjeru 9. Programa ruralnoga razvoja RH 2014. - 2020. daju nadu malim PG-ovima – zaključuje Matić.