Zovem se Darija Walter i već šest godina razvijam kreativne i inovativne projekte u Udruzi PLANTaža. Kao tajnica udruge imam veliku odgovornost u vođenju udruge, kako prema brojnim projektima koje provodimo, ali isto tako i prema članovima i zajednici.

Volim za sebe reći kako sam znatiželjna osoba, uvijek tražim rješenja za brojne probleme koji nas okružuju i volim zdravu sinergiju koja mi je postala svakodnevicom. Upravo zbog toga život mi se nakon povratka iz Zagreba preokrenuo. Nakon što sam upoznala Gorana, koji je osnovao PLANTažu, priključila sam se toj divnoj energiji koja me je odvela na nezaboravno putovanje koje traje. Vjerujem kako se ništa u životu ne događa slučajno, pa sam tako pronašla bračnog suputnika, ali i brojne fantastične pojedince koji žive ono što vole.

Udruga je postala dio mog života, a inspiraciju i opuštanje nalazim u prirodi. Baveći se hortikulturom i permakulturom volim zaprljati ruke u vrtu, a odlazak u šumu vrati me na potrebne temelje (ili početne postavke) i daje mi novi pogled na brojne izazove s kojima se svakodnevno susrećem.

U udruzi sam provela brojne projekte i ponosna sam na svaku aktivnost, bila ona čišćenje biciklističke staze Osijek - Bilje ili prvi nam EU projekt koji će značajno pojačati naše kapacitete i pružiti potrebno iskustvo, no prije svega omogućiti umirovljenicima na području Osijeka besplatne i kreativne aktivnosti.

Sretna sam što sam okružena pojedincima koji imaju volje i energije mijenjati stvari nabolje, mislim kako smo kao udruga odrasli upravo zbog tih ljudi. Oni svoje slobodno vrijeme ne provode u neprestanoj kuknjavi kako je sve loše, već rade na promjenama koje su itekako moguće. Kroz projekt Urbane intervencije stavili smo tako naglasak na jednu od najstarijih tramvajskih stanica u Hrvatskoj. Sagrađena 1926. godine i projektirana od zagrebačkog arhitekta Jurja Denzlera, predstavlja ljepotu tadašnje arhitekture u prostoru. Nažalost, mnogi moji prijatelji, pa tako i ja, nikad ju nismo mogli vidjeti u originalnom izdanju, ostakljenu kako je prvotno i zamišljeno. Upravo zbog toga krenuli smo s Urbanim intervencijama i od stanice učinili galeriju na otvorenom kroz koju su se predstavile dvije akademske umjetnice. Želja nam je postaviti staklo na cijelu površinu stanice, osvijetliti ju i nastaviti s predstavljanjem domaćih i inozemnih umjetnika. Ovo je samo jedan od primjera kako naš grad učiniti ugodnijim, ljepšim i kroz kreativna rješenja istaknuti ono jedinstveno što imamo. Mogućnosti je još toliko mnogo - od isticanja zaboravljenih i napuštenih lokacija, kreiranja tematskih parkova u kojima bi se nalazili hoteli za kukce i kućice za ptice pa do onih konkretnijih poput održivog prostora za udruge, kreativce i mlade obrtnike ili kuće leptira, od koje se, nažalost, odustalo. Toliko je mogućnosti i ponekad mi se čini kao da ne prepoznajemo potencijal grada, već prihvaćamo činjenično stanje. No činjenica je da uvijek može i mora bolje.

Brojni primjeri dobre prakse ne nalaze se miljama daleko. Dok se divimo što su građani Beča učinili u svom gradu, možemo vidjeti kako Križevci imaju prvu energetsku zadrugu građana. Aktivan pojedinac ne želi samo sebi dobro, već čitavoj zajednici, a boljitak zajednice utječe pozitivno na sve nas. Ponekad je problem naći osobu "na vlasti" koja je voljna samo poslušati ideje koje bismo voljeli realizirati u svojoj zajednici, ali, vjerujte, upornost, zalaganje i vjera u projektnu ideju se isplate.

Unatoč ovoj izazovnoj godini i više sam nego zahvalna što smo mnoge projekte uspjeli provesti iako smo se morali, kao i mnogi, prilagoditi nezahvalnoj situaciji. Usprkos smanjenom financiranju proveli smo Urbane intervencije i naglasili nove aktivnosti projekta poput predstavljanja mozaika Branka Lustiga, i to točno godinu dana otkako nas je taj veliki umjetnik i rođeni Osječanin napustio. Tu je i projekt Zelena školica, koji je proveden kroz online pristup. Naime, svim osnovnim školama na području Osijeka poslali smo nekoliko edukacijskih videa s kreativnim primjerima recikliranja i ponovne upotrebe starog tekstila. U jednoj smo školi čak održali tri radionice izrade terarija i naglasili važnost kompostiranja. Međunarodni dan jazza u suradnji s partnerima iz drugih udruga i osječkim jazz-glazbenicima obilježili smo u pokretnom izdanju. Tako su tri jazz-sastava obišla cijeli grad svirajući na prikolici koju je vukao tramvaj. Ove smo se godine uspjeli povezati s udrugama u Zagrebu, Pečuhu i Opuzenu, što nas je samo potaknulo na razvijanje novih zajedničkih aktivnosti. Najvažnije od svega - okupili smo nove ljude i dali im priliku da nam se priključe i tako postanu članice i članovi naše udruge.

Volim ovo što radim jer koliko god bio problem neprestano se boriti s vjetrenjačama, bar nije nikada dosadno, a iskustvo koje dođe na putu je neprocjenjivo. Također, shvatila sam kako ovo nije posao, već način života, iako je profesionalnost konstantno prisutna upravo zbog toga jer želim projekte provoditi smisleno, a ne zbog nekih kratkotrajnih rješenja ili tema u zajednici koje se neprekidno preklapaju. Možda sam utopist, no i dalje vjerujem kako čovjek prije svega treba biti dobar jer ništa drugo na kraju nema smisla, a u ovim ludim vremenima u kojima živimo, dok su novi izazovi pred vratima, nedostaje dobrote.

Osijek smatram idealnim gradom za život, no grad prije svega čine ljudi. Svatko od nas može postati dio posebne priče koja uključuje zajedništvo, solidarnost i hrabrost da od ovog grada učinimo ono o čemu maštamo. Super je imati nove zgrade i prostore, no oni moraju biti ispunjeni pojedincima koji stvaraju i imaju nove vizije za nas i za buduće generacije. Upravo zbog toga treba poticati aktivizam građana i dati im priliku da svoje ideje provedu u djelo.