U sklopu Filmske RUNDE u Osijeku 16. listopada u 20 sati na platno kina Urania, nakon što je prošao cijeli niz svjetskih, dolazi film "Njemački inat" osječke redateljice Silve Ćapin. U sklopu Festivalske RUNDE bit će prikazani i filmovi "Mačka je uvijek ženska" Martine Meštrović i Tanje Vujasinović, "Porvenir" Renate Poljak, "Demonstracija briljantnosti u 4 čina" Lucije Mrzijak i Mortena Tšinakova i "Druker" Rine Barbira. "Njemački inat" će na RUNDI imati svoju osječku premijeru.

Prvo, čestitamo, a drugo, što tebi znače festivali na putovanju filma do publike?

- Hvala na čestitkama. Kratki film zapravo je čvrsto vezan uz festivale jer su oni osnovna platforma za prikazivanje te forme, tako da me raduje što film putuje i što je svakim festivalom dostupan sve većem broju ljudi. Zato na kraju i radimo filmove, da bi ih ljudi gledali. Jako me veseli što će se film prikazati i u Osijeku, pogotovo zato što je to moj rodni grad i da nema ovog festivala, ne bi bilo prilike prikazati ga osječkoj publici.

U filmu pronalazimo arhetipske likove turista, plaže kao njihovo prirodno stanište i zajednički problem nepomične Njemice. Što je ispod površine?

- Ispod površine trebao bi se nazirati sloj neke osnovne ljudske dinamike i malih sebičnosti koje si svakodnevno dopuštamo poput toga da ne dižemo pogled kad iz daljine vidimo osobu prekoputa ceste s kojom nam se ne da razgovarati. U ovom slučaju, ljudi na odmoru ne žele da ih išta prekine u njihovu opuštanju i uživanju, pogotovo ne jedna turistica ispod suncobrana koja se već duže vrijeme nije pomaknula.

Govorimo li o "inatu" u kontekstu osobe koja se odbija okupati, pomaknuti ili okoline koja odbija djelovati?

- "Inat" dolazi od posljednje rečenice u filmu gdje jedan lik s prijezirom komentira nepomičnu Njemicu u smislu da je zauzela najbolje mjesto, a da se nije ni okupala te da se namjerno inati. Iskreno, ovaj drugi kontekst, gdje je okolina zapravo ta koja se inati, nije mi pao na pamet, ali sad mi se jako sviđa.

Je li "Njemački inat" zapravo alegorija današnjeg društva?

- Film je smišljen na način da je izdvojena jedna situacija koja bi se mogla svakome dogoditi te da se na temelju nošenja sa situacijom razaznaju različita ljudska ponašanja i reakcije. Podjela odgovornosti glavna je misao vodilja filma, a izborom likova i njihovih preokupacija pokušala sam stvoriti mali mikrokozmos koji na pomalo iskarikiran način daje presliku svijeta "u malome".

Uz režiju, potpisuješ i scenarij filma, a sve je krenulo na scenarističkoj radionici. Možeš li nam opisati proces, od scenarija do finala, što je bilo najteže, a u čemu si najviše uživala?

- Da, prva ruka scenarija jest postojala u trenutku kad odlazim na radionicu Festivala mediteranskog filma Split gdje dodatno radim na scenariju i njegovoj prezentaciji, takozvanom pitchu. Kad vježbate prezentaciju svoje ideje pred ljudima, mora vam biti kristalno jasno o čemu se zapravo film radi, tako da i taj dio uvelike pomaže oblikovanju scenarija. Nakon te radionice, uslijedila je i radionica na European Short Pitchu gdje je također bio dio koji se bavio radom na samom scenariju i radom na njegovoj prezentaciji pred auditorijem filmskih profesionalaca, uglavnom producenata iz raznih dijelova Europe. Budući da sam inače pomalo povučena, moram priznati da mi je dio s pitchem ili prezentacijom bio oba puta vrlo stresan, no oba puta se sretno završilo te smo dobili i novčane poticaje za snimanje filma. Zatim smo dobili sredstva i na natječaju HAVC-a za produkciju i natječaju Grada Rijeke te kad smo kompletirali budžet i ekipu (što je potrajalo) dočekali smo i posezonu kako bismo uhvatili nekoliko sunčanih dana i uspjeli snimiti film. Inače su mi snimanja vrlo stresna, no moram priznati kako mi je ovo ostalo u jako lijepom sjećanju jer je ekipa bila sjajna, a i snimanje smo proveli na moru u malom istarskom mjestu Brseč.

Kako je fokus ovogodišnje Filmske RUNDE na glumi, a u tvom filmu je šarolika glumačka ekipa. Kako je bilo raditi s glumcima i kakav pristup imaš u radu s glumcima?

- Ovaj je projekt zahtijevao puno ekipe i puno glumaca, a kako mi je cilj bio da dijalozi budu što prirodniji i opušteniji, važno mi je bilo da su glumci jako prirodni i da se zapravo ne vidi da glume. Zato smo u pripremama proveli jako puno vremena u biranju casta, jer sam također htjela i da glumci djeluju prirodno u smislu fizičkog izgleda, da nisu istesali mišiće u teretani. Budući da volim dati priliku glumcima koji nisu previše eksponirani i koje manje imamo priliku vidjeti na televiziji ili po zagrebačkim kazalištima, završili smo s glumcima iz cijele Hrvatske - od Varaždina, Zagreba, Rijeke do Splita i Šibenika. Glumac Vedran Komerički tako je završio na primjer glumu i lutkarstvo u Osijeku i samo je jedan iz lepeze glumaca koji često ostanu u sjeni, a za koje mislim da su sjajni. Da, bio je tu i jedan nedresirani pas, brod, djeca koja su morala tečno govoriti talijanski, dva originalno mađarska glumca i jedan prevoditelj i tako, vrlo hektična atmosfera. Iz tog razloga geografske razmještenosti, na nekoliko sam se lokacija u Hrvatskoj nalazila s glumcima i u razgovoru im objasnila ton filma i što želim postići. Mjesta za probe uglavnom nije bilo, a detalje smo doradili na lokaciji jer smo imali jedan pripremni dan prije samog snimanja.

Jesi li već prilikom pisanja scenarija "vidjela" neke glumce koje bi željela angažirati u filmu?

- Dok sam pisala scenarij, imala sam u glavi samo dva glumca. Točnije, jedan nije glumac, već moj prijatelj Jakov Sinovčić Perković, koji voli glumiti i već mi je glumio u nekoliko navrata u televizijskim formatima; ovo mu je bio filmski debi. Njegov lik se i zove Jakov. Drugi glumac kojeg sam imala na umu je Vinko Kraljević, glumac s kojim imam dug niz uspješnih suradnji i s kojim jako volim raditi jer mislim da ima nevjerojatno dobar osjećaj za komično točnim tajmingom i pauzama, za razliku od nekih glumaca koji komično pokušavaju izvesti dodajući, a ne oduzimajući.

U ekipi je i osječki direktor fotografije Luka Matić. Snimali ste na brodu, na moru, koliko je snimanje bilo zahtjevno?

- Kad sam rekla da mi je bilo lijepo na snimanju, to je bilo zato što je Luka bio taj koji se znojio na suncu i koordinirao ekipu oko kamere dok sam ja sve nadgledala iz debelog hlada. On je izvukao deblji kraj jer je pri snimanju bilo puno posla oko kamere koja je bila i u moru i na brodu i koja se vrlo aktivno kretala po plaži. Ipak, zajedno smo se vrlo dobro pripremili prije snimanja, mjesecima tražili lokaciju, a zatim razrađivali i osmišljavali kretnje kamere, položaje i kretnje glumaca, način snimanja, ton slike, vrstu stilizacije i slično.

Filmska RUNDA slavi petu godinu postojanja. Vidiš li je kao nešto što je potrebno i prepoznato u Osijeku?

- Mislim da je strašno važno imati u gradu festival poput RUNDE. Sjećam se kako smo prijateljica Beta i ja, dok smo pohađale srednju školu, bauljale po gradu u potrazi za bilo kakvim kulturnim sadržajem i često ostajale kratkih rukava. Osijek uvijek nekako ostane izvan fokusa i ljudi često nemaju prilike konzumirati recentni kulturni sadržaj kao ostatak Hrvatske. Pogotovo mi je drago vidjeti mlade filmaše i one zainteresirane za film da koriste mogućnosti koje im otvara ovaj festival i da stupaju u kontakt s raznim gostima festivala koji ih dalje motiviraju i pomažu im u budućoj karijeri.

Planovi za budućnost? Očekujemo li te u nekom dužem formatu?

- Planovi su zasad snimiti još jedan kratki film, a zatim vidjeti postoji li mogućnost snimiti TV dokumentarni format za koji sam nedavno dobila sredstva za razvoj od HAVC-a ili dugometražni igrani film koji sam nedavno napisala. Sve u svemu, čeka me sigurno još puno apliciranja na natječaje te pitcheva i prezentacija projekata, a nadam se da će to rezultirati time da nadzirem kakvo snimanje iz hlada dok Luka pokušava nešto izorkestrirati na suncu.