Za nešto više od mjesec dana u Hrvatskoj će se održati parlamentarni izbori, što za Osječane čije se biračko mjesto nalazi u Waldingerovoj ulici 11 podrazumijeva odlazak u neuglednu prizemnicu koja zbog dotrajalosti i neodržavanja čini pravo ruglo u središtu grada, a legitimno je i pitanje njezine sigurnosti, na što su nas upozorili korisnici zgrade, ali i građani koji žive u susjedstvu.

"Odlazak na glasačko mjesto u toj zgradi prava je avantura. S fasade otpada žbuka, a ni unutrašnjost nije puno bolja", rekla nam je stanarka susjedne Pejačevićeve ulice.

Od negdašnje raskoši spomenute kuće nije ostalo gotovo ništa, samo je svojedobno obnovljen njezin krov. Puno bolja nije ni unutrašnjost, kako su nam rekli u GČ Gornji grad, međutim, u to se nismo mogli i osobno uvjeriti bez posebnog odobrenja gradske uprave. Da je objekt u prilično lošem stanju, vidljivo je već pri letimičnom pogledu, što je prava šteta, jer nije riječ o nekoj običnoj kući, nego o zgradi bogate prošlosti, koja bi mogla ispričati brojne priče što sežu više od stotinu godina unatrag.

"Svojevremeno smo obnovili krov na toj zgradi, no više od toga kao Gradska četvrt nismo mogli učiniti. To je vrlo lijep prostor, koji bi trebao biti u funkciji građana, udruga i slično, no i zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa s prijašnjim vlasnicima u jako je lošem stanju. Inače, to je kuća vrlo bogate povijesti, ondje se doslovno osnivala vojska, 106. osječka brigada, pa ima i simboličnu vrijednost. Oko 20 godina u zgradi su boravili filatelisti, Zajednica Albanaca i druge udruge. Mišljenja sam da, ako nije u vlasništvu Grada, treba prisiliti privatnog vlasnika da uredi tu kuću, jer je riječ o vrlo vrijednoj zgradi u središtu grada", poručuje Ivica Završki iz GČ Gornji grad.

Ono što je vrlo zanimljivo i vjerojatno mnogima nepoznato, u kući na uglu Waldingerove i Pejačevićeve tijekom braka sa svojim prvim suprugom, vodećim osječkim trgovcem špecerajsko-kolonijalnom robom Dragutinom Hermannom, živjela je Paulina Hermann, Osječanima poznatija po nadimku Mačkamama. Imali su dvije kćeri, Miroslavu i Frederiku.

- Tu je kuću poslije naslijedila jedna od njezinih dviju kćeri, a Paulina Hermann između dvaju se ratova preselila u vilu koju danas poznajemo kao Mačkamama, gdje je nekada bila pustara, a prethodno je živjela u Županijskoj ulici 5. Ona i muž nisu skupa živjeli, ona je imala svoj život, on svoj, što je u ono doba bilo uobičajeno među plemstvom. Nakon očeve smrti kuću u Waldingerovoj naslijedila je jedna, a kuću u Županijskoj druga kći. Ne znam tko je gradio prizemnu uglovnicu na uglu Waldingerove i Pejačevićeve, no sjećam se da je imala veliko dvorište i lijepa secesijska vrata, koja je netko tijekom obnove upropastio - rekao nam je veliki poznavatelj osječke povijesti Grgur Marko Ivanković, viši kustos Muzeja Slavonije.

Šteta da takva zgrada “s pričom” propada, kao i to što na njoj ne stoji bar spomen-ploča koja bi kazivala da je u njoj nekoć živjela jedna od najpoznatijih osječkih obitelji, odnosno strastvena ljubiteljica životinja, posebno mačaka, Paulina Hermann, zbog čijeg je pretjeranog broja i dobila pogrdni nadimak Mačkamama. Taj je njezin nadimak postao i neformalni naziv za njezinu vilu, koju Osječani i danas zovu dvorac Mačkamama, a Mačkamama je postao i toponim kojim se označava središnji dio Industrijske četvrti.