Magazin
TEMA TJEDNA: UPRAVLJANJE KRIZNIM SITUACIJAMA (II)

Goran Kutle: U BiH se teško dogovoriti oko najbanalnijih stvari, a kamoli oko kriznih situacija
Objavljeno 14. ožujka, 2020.

Cjelokupna situacija s koronavirusom izaziva veliku pozornost i u Bosni i Hercegovini, iako ova zemlja nije toliko opterećena brojnošću zaraženih. Iz pozicije medijskog djelatnika mogu reći da je koronavirus potisnuo u drugi plan zanimanje ljudi za dolaske novog vala migranata iako je ta tema bila goruća u prošloj godini - kaže Goran Kutle s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dodaje:

- Ipak, koronavirus je nešto što ima svoj početak i kraj, bez obzira na to koliko cijela situacija izaziva osjećaj panike kod ljudi, cijela situacija će kad-tad proći i onda u BiH ostaju njezini standardni unutarnji politički i nacionalni, ekonomski i socijalni problemi, a uz to očekuje se i novi val migranata na ovim područjima, što potencijalno može dodatno usložniti odnose.

Prošle dvije godine migrantska kriza ostavljala je velike posljedice na svakodnevne društvene i političke procese u BiH. Mediji su gotovo svakodnevno izvještavali o nedovoljnom kapacitetu smještaja za migrante, njihovim kretanjima i sukobima sa snagama sigurnosti u BiH itd. Dolaskom zimskih mjeseci broj migranata u BiH je opao, a oni što su ostali premješteni su u Sarajevo i Tuzlu, gdje opet često možemo vidjeti policijske izvještaje o njihovim međusobnim sukobima i kako u nekim segmentima predstavljaju problem domicilnom stanovništvu. Procjenjuje se kako je trenutačno u BiH prisutno nekoliko tisuća migranata, od čega je na području oko Tuzle smješteno njih oko 1800. A ako se brzo razriješi situacija oko epidemije koronavirusa, mogli bismo u toplim proljetnim danima očekivati veći broj migranata na ovim prostorima, koji će preko BiH tražiti svoj put prema zemljama EU-a.

Koronavirus ili migranti, što se čini opasnijim s obzirom na situaciju kakva je inače u BiH?

- Kad je riječ o odnosu vlasti prema ovim dvjema kriznim situacijama, dojma sam kako su vlasti znatno ozbiljnije shvatile epidemiju koronavirusa COVID-19 od migrantske krize. Sukladno trendovima razvoja i širenja ovog virusa u BiH su se brzo poduzele osnovne mjere opreza, i to o zabrani ulaska u zemlju ljudima koji dolaze iz najteže zaraženih zemalja svijeta, zabrani javnih okupljanja, preporukama o izbjegavanju nepotrebnih odlazaka bolnicama i liječnicima, a nakon što se u entitetu Republika Srpska usvojila odluka o prekidu nastave u obrazovnim institucijama početkom ovog tjedna, za istim mjerama posegnulo se i u Federaciji nekoliko dana poslije. No zbog složenog uređenja odnosa u ovom entitetu čekale su se posebne odluke županijskih kriznih stožera koji su na preporuke s razine Federacije donosili vlastite odluke. Što se pak migrantske krize tiče, to je problem gdje posebno znaju doći do izražaja svi oni različiti pogledi koji postoje među ključnim akterima u političkom pogledu. Nažalost, u BiH se ne može govoriti kako postoji neka kristalno jasna slika o tome kako se nositi s migrantskom krizom, da se s jedne strane zaštiti njihovo dostojanstvo, a opet s druge strane da se osigura maksimalna sigurnost svih građana BiH. Iako imamo brojna upozorenja iz institucija sigurnosti kako novi migrantski val može biti ozbiljan problem za BiH, nisam stekao dojam da se taj problem na svim stranama u BiH gleda s istim oprezom. Dapače, u BiH se nekad teško dogovoriti oko nekih najbanalnijih stvari, a kamoli oko takvih kriznih situacija, stoga mislim da novi veći migrantski val koji bi zahvatio BiH može izazvati veliku humanitarnu katastrofu na ovim prostorima. Ne toliko zbog brojnosti migranata, koliko zbog brojnih unutrašnjih nesnošljivosti unutar same BiH.

ČEKA SE KORONA
Kad smo kod koronavirusa, kako se s tim problemom nose nadležni u BiH? Kakvo je stanje u Mostaru?

- Iz zdravstvenih ustanova i nadležnih ministarstava dobivamo obećanja i poruke da razloga za paniku nema te da bi se veća epidemija koronavirusa u BiH dočekala spremno. No to bismo tek mogli znati, jesmo li uistinu spremni, onda kada bi se javila epidemija većih razmjera i kako bi se onda s time nosili. S velikim zanimanjem u BiH se prati razvoj situacije s koronavirusom u svijetu, a ovih dana poduzete su brojne radikalnije mjere o pitanju prevencije virusa. Prate se ljudi koji su u posljednje vrijeme putovali u neke od najzaraženijih zemalja poput Italije, Španjolske, Kine, Južne Koreje, kao i dolasci inozemnih turista iz tih i drugih zemalja, a novi dolasci iz tih zemalja su zabranjeni. Oni za koje postoje minimalne sumnje na mogućnost zaraze koronavirusom ako su putovali u te zemlje, drže se u samoizolaciji u njihovim domovima, gdje oni slijede upute liječnika iduća dva tjedna, a oni čije se zdravstveno stanje pogorša zbog mjera opreza se hospitaliziraju i nad njima se provode testiranja o zaraženosti koronavirusom. Otkazane su brojne društvene manifestacije, sva sportska natjecanja su prekinuta na dva tjedna, obustavljena je i nastava u gotovo svim školama i fakultetima i većini vrtića, u hotelima i hostelima se vodi evidencija o stranim gostima, veća javna okupljanja su zabranjena itd.

Što se tiče Mostara i šire regije koja prema njemu gravitira, za sada nema ni jedan zabilježen slučaj zaraze koronavirusom, iako je bilo određenih sumnji na pojedine kineske radnike koji rade na koridoru 5C u Hercegovini, pojedine talijanske turiste te pojedine građane s ovih područja koji su putovali u zaražene zemlje, no sva testiranja su bila negativna, što ne znači da se idućih dana ne može pojaviti prvi slučaj koronavirusa u Hercegovini. Nadležna ministarstva i krizni stožeri iznijeli su podatke kako je na području Hercegovačko-neretvanske županije sa sjedištem u Mostaru pod promatranjem više od 20 osoba, a u susjednoj Županiji zapadnohercegovačkoj sa sjedištem u Širokom Brijegu prati se zdravstveno stanje deset osoba. Međutim, ono što pomalo zabrinjava je što ovdašnje stanovništvo nema veliko povjerenje u institucije, a što je opet i opravdano zbog loših iskustava iz prošlih godina, nepostojanja nedovoljno kvalitetnih uvjeta i resursa u zdravstvenim ustanovama, pa se među ljude zna uvući osjećaj panike i veći nego što bi trebao, bez obzira na to što se u BiH ne može govoriti o nekoj većoj brojnosti zaraženih.

Kako javnost, uključujući i BiH medije, prati sve te događaje s migrantima? Je li prijašnje krizno žarište u Bihaću i V. Kladuši sad manje, s obzirom nato da su izbjeglice otamo preseljene u Sarajavo?

- Stara žarišna točka s migrantima kod Bihaća i Velike Kladuše trenutno je puno manja, no područja gdje se ovi gradovi nalaze opet u bliskoj budućnosti mogu postati veliko migrantsko uporište. Na području FBiH predviđeno je pet objekata u kojima bi se smještali migranti, a jedan od njih gradio bi se pokraj Bihaća i gdje je predviđen smještaj za oko 1800 ljudi.

S obzirom na nedostatak potrebnog broja graničnih policajaca za adekvatno čuvanje granica BiH, nije isključeno da onda BiH posegne i za uslugama Oružanih snaga BiH, što je potvrdio i sam ministar Radončić.

NI ZNANJA NI SNAGE
Ipak, tu bi se onda javio novi problem, a to je veto koji može uložiti član predsjedništva BiH iz RS-a Milorad Dodik, koji je u više navrata ponovio kako ne želi na teritoriju RS-a nazočnost BH vojske, pogotovo ne na granici sa Srbijom. Ministar Radončić je prije više tjedana u izjavi za medije predložio da općine djelomično financiraju jačanje državne razine o pitanju mjera sigurnosti, što opet govori kako država nema dovoljno novca, ali isto tako ga nemaju općine, pa bi taj prijedlog bio dosta nelogičan i apsurdan. Za zemlju poput BiH teško je zamislivo da općine makar i s minimalnim uplatama financiraju državnu razinu.

Sve to nam govori da u mnogočemu ova zemlja nema dovoljno ni znanja ni snage da bi se uhvatila ukoštac s nekom mogućom eskalacijom krizne situacije i o pitanju migranata i o pitanju koronavirusa. Ako bi se radilo o većoj grupi migranata koji bi planirali ići preko BiH u Europu, potencijalno se u BiH može dogoditi prava humanitarna katastrofa s kojom bi se dosta teško nosile i puno razvijenije i uređenije zemlje od BiH.

Ukupno uzevši, uz sve probleme koje ima, može li vlast u BiH upravljati kriznim situacijama poput ugroze koronavirusom i potencijalne mogućnosti da se reagira na novi masovni val migranata koji bi ulazili u BiH?

- Osnovno pravilo za krizne situacije je da mora postojati neki opći društveni i politički konsenzus kako bi društvo moglo s uspjehom riješiti neku krizu. Nažalost, u BiH, osim što je ona socijalno, politički, ekonomski, demografski teško devastirana zemlja, nema nikakvog konsenzusa o bilo kojem gorućem pitanju. Spora, nefunkcionalna i glomazna administracija ne omogućuje nikakav važniji iskorak o pitanju ekonomskog razvoja, a zategnuti politički odnosi između političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u FBiH te Bošnjaka i Srba na razini države samo dodatno zaoštravaju ionako složene prilike u BiH. A s druge strane Međunarodna zajednica koja je još uvijek itekako prisutna u ovoj zemlji se uopće i ne trudi pomoći da se unutarnji odnosi urede na pravedan način i da BiH konačno okrene novu stranicu.

Sve ovo itekako dovodi u pitanje kvalitetu opreme, resurse i ljudstvo koje BiH ima na raspolaganju u nošenju s aktualnim i predstojećim krizama izvana. O pitanju sigurnosnih službi, koliko sam upoznat, BiH je dobila brojne donacije od stranih veleposlanstava i NATO-a za nabavu kvalitetne opreme, pa tu situacija nije katastrofalna, ali opet ni idealna. Međutim, o pitanju ljudstva, ravnatelj Granične policije Zoran Galić u više je navrata upozoravao kako BiH nema dovoljan broj graničnih policajaca, točnije da ih nedostaje oko 1200 da bi se granice na istoku u dužini oko 600 km mogle adekvatno čuvati. A ako bi s u skorije vrijeme uzimali novi ljudi, njih je onda potrebno obučiti, a vremena za čekanje ako se novi val migranata prema BiH zaputi baš i nema. (D.J.)

NENAD VERTOVŠEK

LJUDI SE PREPOZNAJU U KRIZI

 

Krizno komuniciranje danas je aktualnije nego ikada prije posljednjih godina. Što se može zaključiti iz načina na koji se komunicira u kontekstu koronavirusne epidemije i na svjetskoj razini i u RH, pitali smo doc. dr. sc. Nenada Vertovšeka, s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.

OGLEDALO DRUŠTVA
- Krizne situacije više nisu pojedinačni fenomeni u kojima dosta precizno možemo odrediti kako-je-sve-počelo, nego više kako smo se uopće našli u ovoj konkretnoj situaciji kada nas kriza iskušava. Zapravo smo već 20-ak godina u jednom općem kriznom procesu koji povremeno ima svoje uspone i padove. Usponi stižu s više strana, možemo to nazvati konstantnim ‘prezentiranjem kriznih događanja‘, koji mogu biti i spontani i pokrenuti određenim tzv. korporacijskim ili globalističkim centrima moći.

Ali to nema veze s paušalnim prozivanjem kako se bavimo ‘teorijama zavjera‘. Ovo je logično promišljanje o pojavljivanju uznemirenosti i slijeda događanja kao rezultata megakorporacijskih interesa i/ili krupnog kapitala. Samo ime kaže - ne zanimaju ga manje količine kapitala, manje regije, interesi, države i ‘običan‘ profit, nego krupniji fenomeni, ono što bismo mogli zvati ekstra ili megaprofitna stopa. Stoga je tu riječ o upravljanju ratovima, krupnim poremećajima na globalnom tržištu i u ovom slučaju zdravstvenim krizama koje donose neslućenu potrošnju cjepiva, pa do karantena i interventnih troškova. Ciklično, kao da se radi o eksperimentiranju, redaju se medijske i političke psihoze vezane uz stvarne događaje - 2002. i virus Zapadnog Nila, 2004. SARS, godinu poslije ptičja, opet nakon pet godina i svinjska gripa. Lagana pauza, i evo 2014. ebola, 2016. zika virus do Covida-19 danas…

Kad su krize u pitanju, uloga medija također je važna. No dojam je da je u medijima previše senzacionalizma, negativizma, predviđanja katastrofa...?

- Prije su i ptičja i svinjska gripa bile vezane, po efektima, uz tradiciju obiteljskog uzgoja i življenja uz perad i domaće životinje, pretežno azijskih domaćinstava, Sada su fake news o uzrocima koronagripe krenule otvoreno uz navodne ‘neljudske‘ običaje ‘onih koji jedu šišmiše i kućne ljubimce‘, te podle komentare i stereotipove o načinu suočavanja s krizom. Javna je tajna kako se i preko kritika usmjerenih na Kinu u prvom planu htjelo pridonijeti i ekonomskom udaru na kinesko gospodarstvo. No Kinezi su dali golemu lekciju solidarnog, odlučnog i strogog odgovora na opasnosti epidemije.

Ovo nije samo veliki zdravstveni problem nego i geopolitički, psihološki, gospodarski… Stoga treba biti oprezan kod kronologije događanja, poduke o uzrocima i posljedicama, valja čitati i podržavati one koji smiruju situaciju, barataju činjenicama i ne proizvode emocije i političko opredjeljivanje. Neke se zemlje, poput Italije, i nisu odmah snašle u konkretnom stručnom i organizacijskom odgovoru na moguće posljedice. Ipak, nije vrijeme za ruganje i osude nego na uzajamno učenje i zajedničku potporu onima koji kod brodoloma ne mogu plivati kao drugi. Spomenut ću i izreku poznatog multimilijardera Warrena Buffetta, koji o kriznim situacijama progovara kao i običan siromah: Potreban je cijeli život kako bismo izgradili ugled i samo par sekundi kako bismo ga srušili! Buffett govori ne samo o ugledu nego i zdravom životu, ljudskoj lakomislenosti, pa i pakosti. Tako primjenjivo u priči o koronavirusu. A priča o koronavirusu samo podsjeća kako su mediji sve manje, čast izuzetcima, nekakva ogledala ili korektivi društva. Oni sve više konstruiraju - i kontroliraju - našu stvarnost, bolje rečeno, naše predodžbe, emocije i stavove o tome što je to svijet oko nas i u nama, te što se uopće događa.

KINESKI POUČAK
Kad nastupi neka kriza, poput sadašnje epidemije koronavirusa, kako reagirati da bi se izbjegla panika, širenje straha, provela zaštita, prevenirala veća šteta? Tu u prvom redu mislim i na hrvatske nadležne službe, Vladu, ministre...

- Ni golema i zdravstveno moćna zemlja, kao što je SAD, nije htjela odmah pristati na provedbu globalnih standarda - nisu htjeli pristati na standard testiranja, kao i drugih 60 zemalja, pa se sada posljedice i slučajevi i kod njih ‘počinju pojavljivati‘.

Što se Hrvatske tiče, nakon početne zbrke, koju su uglavnom stvarali mediji u (iskreno rečeno) stranom vlasništvu, pojavili su se pojedinci-znanstvenici, poput Ivice Đikića, koji stvari smiruju. Vlada se odlučila za organizirani, primjereno dostojanstven, smireniji i kvalitetniji pristup, kada govorimo o angažiranju zdravstvenih potencijala, kriznom komuniciranju, informiranju javnosti i građana. Mi inače moramo više čitati vjerodostojnije tekstove i upotrebljavati zdrav razum umjesto ‘trolova‘ i paničara po društvenim mrežama, bez obzira je li riječ o epidemijama, migrantskoj krizi ili Istanbulskoj konvenciji.Nažalost, dio službene i stručne te medijske javnosti manipulira s ratovima kao i najobičnijim meteorološkim prognozama. I kada je lijepo vrijeme, plaše nas pretjerano budućim katastrofama i crvenim opasnostima, kao i time kako već sutra dolaze milijuni migranata što prelaze više od deset tisuća kilometara uz izvješća o ljudima koji bjesomučno kupuju brašno, ulje i toaletni papir… Pojedinačne paranoje, psihoze i histerije udružuju se u zajedničke i kolektivne igrice s ljudima.

Uz epidemiju koronavirusa, imamo i eskalaciju migrantske krize. I sve to baš sada, kada RH predsjeda Vijećem EU-a. Je li EU pravodobno reagirao na novonastalu migrantsku kriznu situaciju, može li se zaključiti je li u tom kontekstu krizno komuniciranje uspješno, efikasno i pravodobno?

- Ne, EU nije pridonio razumnom sagledavanju situacije, posebno u racionalnom načinu razmišljanja o tome što se doista događa, bar izvan službenog dijela politike, javnosti, mentaliteta običnih građana. Zaboravljamo kako je nastalo Arapsko proljeće, rušenje Gadaffija, napadi u Siriji, kome je sve odgovaralo proizvoditi krizu koja je dovela i do pritiska na južnim granicama Europe.

Zaboravljamo na apsurdna reagiranja nekih članica Europske unije koje su u prošlom migrantskom valu pozivale migrante da dođu u srce Europe, a sada zatvaraju oči na očigledne prijetnje koje su se pojavile prije dvije-tri godine, sulude ideje diktatora i ucjene živim ljudima koji se guraju na silu preko granice.

Zaboravlja se tko su bili Al-Qaida ili ISIL, pred čijim zločinima su ljudi bježali. Zločinci su doslovce samo promijenili ime, sad su to umjerena opozicija i pobunjenici, ovisno o preslaganju geopolitičkih etiketa. Zaboravljamo kako smo krajem prošle godine i od naših (ne)odgovornih visokih političara slušali priče o "prokletim migrantima" koji se neće boriti, što se prema pakosnim autorima komentara na forumima pretvaralo u strah kako će "porobiti, opljačkati i silovati naše žene". Kao da ponavljamo starorimske opise divljaka i bijednika na svojima granicama, koje su ti isti izabrani drevni Rimljani stoljećima ugnjetavali.

Zaboravljamo kako su i naši ljudi bili prisiljeni otići iz svojih domova i negdje su primljeni i tretirani kao ljudi. Ne, dio nas je svojedobno nazdravljao kad je mađarska novinarka podmetnula nogu migrantu koji je trčao prema granici s djetetom u rukama. Mržnja i poticanje mržnje, sitni politički i izborni interesi rađaju i kauč-generale i kauč-serijske ubojice, koji bi iz naslonjača (uvijek prema slabijima) rješavali sve po kratkom postupku. Naravno, uvijek na štetu drugih, potičući pritom već ‘klasična‘ mišljenja kako su za naše probleme i pasivnost krivi uvijek oni drugi. Mi i oni, to je omiljeno oružje elita kojim mase drže i odgajaju u pokornosti, pa ako treba plaše i uznemiruju krizama, sukobima i pretjeranim strahovima. No za kraj bih ukazao upravo na kineski ideogram za krizu, koji čine dva znaka, jedan predstavlja opasnost, a drugi šansu! Tako je kriza, ako ovo dobro razumijete i djelujete, zapravo izazov. Da (p)ostanemo ljudi. (D.J.)

KORANA SIMONOVIĆ

O STRAHU OKO NAS I U NAMA

 

U širem smislu komercijalizacija znači stavljanje nečega na tržište te sudjelovanje u tržišnom odnosu. U užem smislu to je politička, medijska ili tržišna upotreba bilo čega, a tako i čovjeka, radi profita. A kako se mnogi aspekti čovjeka mogu upotrebljavati, primjerice ljudski rad, ponašanje, interesi, potrebe, tako se može upotrebljavati i strah. Prema tome, komercijalizacija je straha političko-tržišni-medijski pritisak na živote ljudi preko emocije straha, to je stavljanje straha u tržišni odnos, u kojemu centri moći imaju neki interes.

Primjerice, Arlie Hochschild zainteresirala se za problem prodaje emocionalnih snaga na radnom mjestu koji traži emocionalnu glumu. Tako je uvela pojam "komercijalizacije emocija", pod kojim podrazumijeva trošenje emocionalne energije u procesu rada, čime su emocije uvučene u tržišni odnos. Ako ideje Arlie Hochschild prebacim na pitanje straha, slobodna sam reći da je u društvenim okvirima riječ o komercijalizaciji straha, kada institucije medija, tržišta i politike interveniraju u osjećaj straha, te ako koriste strah tako što ulaze u privatnu subjektivnu sferu, pri čemu čovjek postaje instrument za neke interese. Ovakva upotreba straha djeluje tako da skrene pažnju populacije na one stvari iz kojih se može izvući neka korist. Pri tome je dobro promisliti tko odlučuje o čemu se paničari, a o čemu se šuti? Ako se populaciji usmjeri pažnja na jedan problem koji potiče strah, s čega se odmiče pažnja?

ŠTO JE STRAH?
Karen Horney smatra da su strah i anksioznost emocionalne reakcije kao odgovor na opasnost. Strah je reakcija razmjerna opasnosti, a anksioznost je nerazmjerna ili reakcija na izmišljenu opasnost. Strah ne mora nužno biti reakcija na objektivno postojeću opasnost, nego može biti posljedica usisanih ideja. Čovjekovi stavovi, misli, kao i interpretacija, proizvode strah i u odsutnosti ugrožavajuće situacije. Zygmunt Bauman određuje strah kao ime koje označava našu neizvjesnost, nepoznavanje prijetnje i toga što treba činiti. Strah je najstrašniji kada je difuzan, rasut, nejasan, kad se prijetnja može svuda naslutiti, a nigdje se ne može vidjeti. Osoba koja je usvojila takvu viziju svijeta, koja podrazumijeva nesigurnost, rutinski reagira kao da je suočena s opasnošću, čak i kada istinska prijetnja ne postoji.

Fluidni strah je za Baumana strah fluidnog društva koje je nestalno, mijenja se, pa je takav i strah: nestalan, promjenjiv, koji nema sasvim jasnu situaciju i uzroke.

UPOTREBA STRAHA
Lijepo objašnjen pojam nesigurnosti i upotrebe straha našla sam kod Zygmunt Baumana u njegovoj knjizi Fluidni strah, pa u nastavku navodim njegove ideje. Prema Baumanu, suvremeno društvo karakteristično je po nemilosrdnosti prema siromašnima, po tome što se živi na kredit, po opasnostima od financijske, ekološke i socijalne katastrofe. Društvena manipulacija strahom djeluje tako da skrene pažnju na one stvari iz kojih se može izvući neki profit, neka korist. Politika i ekonomija preko manipulacije strahom život čine snošljivim i usmjeravaju javnost u pravcu koji je institucijama moći koristan. Fenomen na osnovu kojega se vrši manipulacija i izvlači korist strah je od smrti. Strah je jedan prirodni resurs za koji je karakteristična neiscrpnost, pa ga se politički i gospodarski može koristiti u nedogled.

Prema tome, za suvremenost je karakteristična potrošačka ekonomija koja ovisi o stvaranju potrošača/ica, koji trebaju biti plašljivi i zastrašeni. Ti potrošači/ice stvarani su tako da postanu potrošači/ice onih proizvoda koji se suprotstavljaju strahu. Opća nesigurnost i strah postaju podobni za ostvarivanje komercijalnih interesa i zgrtanje kapitala.

Osim u komercijalne svrhe, resurs straha može se pretvoriti u bilo koju vrstu profita, a tako i političkog profita, npr. u političkim strategijama. Kako je strah neiscrpan resurs za korištenje od strane političkih snaga, tako, primjerice, strah od izmišljenog neprijatelja pomaže političarima održavati moć. Komercijalna i politička upotreba straha podrazumijeva zaradu temeljenu na neusmjerenom strahu ljudi, primjerice, kampanje protiv terorizma i zločina. Isto tako, sam strah postaje temelj za spisak zakona koji ograničavaju ljudsku slobodu. Poticanje i usmjeravanje strahova koji proizlaze iz društvene nesigurnosti prema individualnoj nesigurnosti, predstavlja za globalnu elitu najdjelotvorniju strategiju manipulacije koja nosi veliku korist. Istovremeno neprestano raste suma modernih strahova na kojima lako mogu zaraditi oni koji ih usmjeravaju.

RAZINE SIGURNOSTI
Dakle, imamo dvije razine sigurnosti, tj. nesigurnosti, društvenu i individualnu, pa naš život postaje sve samo ne slobodan od straha. Globalni fluidni strah je strah globalne egzistencijalne nesigurnosti u uvjetima terora globalne ekonomske politike neoliberalizma koja koristi medije, intelektualce, politike, vlade i tehnologije. Riječ je o negativnoj globalizaciji (kako Bauman naziva suvremene globalne društvene procese), koja ljudima oduzima sigurnost da bi im ponudila sigurnost u formi neslobode.

U takvoj situaciji, otkrivanje složenog načina, na koji je individualna patnja društveno prouzročena i proizvedena, treba imati veliku važnost jer se time može zacrtati put prema promjeni koji inače ne bi bio primijećen. Analiza štetnosti i izopačenosti kapitala ne samo da je aktualna nego poprima razmjere planetarne dimenzije jer je i štetnost postala planetarna, tako da je zadatak emancipacije urgentan i važan zadatak, zaključuje Bauman. n

(Napisala: Dr. sc. Korana SIMONOVIĆ, sociologinja)
Možda ste propustili...

ZAROBLJENI U MENTALNOJ MATRICI

Balkanska tabu-tema: Mješoviti brakovi

DINA VUKIČEVIĆ PODUZETNICA IZ VUKOVARA

Čuvajmo naše šume, sadimo drveće

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (II)

Stipan Tadić: Ne možemo biti slobodni bez odgovornosti

2

JE LI MOGUĆ ITALEXIT?

Manjak solidarnosti mogao bi pokopati Europsku uniju

3

AFGANISTAN NA PREKRETNICI

Talibani dolaze, Amerikanci odlaze