Amerikanac Andrew Bujalski jedan je od onih redatelja koji su početkom 2000-tih indie pokret htjeli vratiti korijenima, prije svega idejama Johna Cassavetesa. Naime, američki indie pokret u to je doba bio vrlo uspješan i pomalo je postajao srednjostrujaški, osvajali su Oscare i Hollywood, a mladi autori poput Bujalskog htjeli su se odmaknuti od tog trenda.

Nisu se bavili ni politikom ni važnim globalnim temama, nego je fokus bio na pomalo učmalu i brojnim upitnicima obavijenu svakodnevicu obično bijelih generacijskih junaka u dobi između 20 i 30 godina. U ovim filmovima fabula je sporedna, bazira se na trzavicama i malim osobnim dramama, a karakterizira ih puno neartikulirane priče koja se tretirala gotovo kao šum - mumljanje (mumble). Zbog “mumljavih” dijaloga pokret je dobio podrugljiv naziv mumblecore, a oni su ga u pravoj indie maniri vrlo rado prihvatili. Mumblecore pokret sa sjedištem u glavnom gradu Texasa Austinu okupio je niz autora, od braće Duplass preko glumice i redateljice Grete Gerwig, Joea Swanberga pa do redatelja koji su slične filmove radili i prije kao što je Dan Sallitt.

Ipak, prvim i možda najvažnijim režiserom mumblecorea smatra se upravo ovogodišnji gost Motovuna Andrew Bujalski (1977.), koji je svojim prvim dugometražnim filmom "Smiješno Ha Ha" ("Funny Ha Ha") udario temelje žanra, a on će se kao i "Kompjuterski šah" ("Computer Chess") iz 2013. godine moći pogledati u sklopu posebnih projekcija na Motovunu, koji se održava od 23. do 27. srpnja. Njegov posljednji dovršeni film "Podržite djevojke" ("Support the Girls"), u kojem se potpuno neočekivano pojavljuju i franšize "Mrak film" te serije "Narančasta je nova crna", prikazan je premijerno u Karlovim Varyma, a ove će godine biti dio glavnog programa u Motovunu.

Već u naslovu filma "Podržite djevojke" Bujalski britko ironizira slogan koji Amerikanci koriste u znak podrške vojnicima koji ratuju po cijelom svijetu - “support the boys“. Time želi podsjetiti da osim momaka koji daleko vojuju u uniformi postoji druga skupina boraca koji svoje bitke vojuju svakodnevno, ali odmah tu, u neposrednoj blizini. To su prekarne radnice, kuharice, sobarice, konobarice, radnička klasa na čijem potplaćenom i nesigurnom radu počiva američka industrija usluga. Baveći se tom “armijom cura“, Bujalski radnju filma gradi oko restorana brze hrane čije konobarice golišavim pranjem automobila pokušavaju namaknuti novac za jamčevinu kolegici koja je završila iza rešetaka, a planove im kvari primitivni šef, kao i provalnik zaglavljen u ventilacijskoj cijevi restorana. T.K