Naziv joj, smatraju jezikoslovci, potječe od latinskog "borra", što u prijevodu znači "čekinja" ili "čekinjasta brada", a to i odgovara njezinu izgledu.

Boražina je jednogodišnja biljka grubo čekinjastih dlaka, visine do 60 cm, uspravne, razgranate i šuplje stabljike. Listovi su na kratkoj peteljci, jajoliki, sočni i debeli te dlakavi s obje strane. Cvjetovi udruženi na vrhovima grančica različite su boje (bijeli, purpurno crveni). Cijela biljka je dlakava tako da odbija izgledom, no riječ je o vrlo ljekovitoj biljci izvrsnih svojstava.

Vrijeme cvatnje joj je od svibnja do kolovoza. Mladi listovi, kad ih se zgnječi, mirišu na krastavac i izvrsna su okusa.

Raste u Dalmaciji, u Hrvatskom primorju i u Istri uz more, a kao korov raste u vinogradima, uz putove i na zapuštenom tlu blizu naselja.

Uzgaja se tako da se sjeme sije početkom travnja u lonac s dobrom zemljom, a nakon mjesec dana mlade sadnice presade se u vrt. Voli sunčana mjesta.

Beru se listovi, cvjetovi, sjeme i cijela biljka i suše na zračnom i sjenovitom mjestu. Suši se brzo i samelje u prašak za začin, a za čaj usitni rukama. Za jelo su dobri mladi listovi, sve dok biljka ne počne cvasti. Ljekoviti sadržaj: i sluz 25 %, tanin 2,5 %, malo eteričnog ulja, saponin, malo organskih kiselina, gamalinolenska kiselina, kalijev nitrat, kalcijev malat, alantoin, 40 mg vitamina C, 8 mg karotina itd.

U krajevima uz more boražina je udomaćena vrtna biljka, koja se u proljeće koristi za pripremu proljetnih salata, više kao začin. To je biljka za dušu i tijelo, a čovjeka čini sretnim i veselim. Najvrjednija je za jačanje živaca i srca, ubraja se među četiri biljke koje liječe i jačaju srce, a to su lazarkinja, ljubica i ruža. Boražina tjera na mokrenje, hladi, umiruje, omekšava, jača, potiče na rad bubrege i kožu te čisti organizam.

Čaj pripremljen od suhih listova i cvjetova ubraja se u adrenalinske napitke te ga rabimo kod hipertenzije, lupanja i slabosti srca, nervoze srca, kod prevelikog stresa, u slučaju depresije i u liječenju posljedica terapije kortizonima i steroidima.

Boražina je specifična biljka po koncentraciji ljekovitih sastojaka. Ni jedna druga se po tome ne može usporediti. Žvakanje mladih listova pomaže kod tegoba sa zubnim mesom te kod upale usne šupljine.

Istraživanja engleskih znanstvenika potvrđuju ljekovito djelovanje boražine ponajprije zbog gamalinolenske kiseline, koja se koristi u liječenju karcinoma mozga i prostate i sprječavanju širenja tumora.



U pučkoj se medicini boražina koristi: za liječenje bolesti jetre i žuči, posebice kod tvrde jetre, žlijezda s unutarnjim i s vanjskim izlučivanjem, bubrega, mjehura i mokraćnih putova, živčanih stanja poput melankolije i hipohondrije, pluća i dišnih putova, tj. kašlja, krvožilnog sustava, kod rizika od tromboze, krvi, napose anemije, osipa, želudca i crijeva, tj. kolitisa, ženskih bolesti i menstrualnih tegoba, dječjih bolesti s povišenom temperaturom, reume, groznice, za veću mliječnost u dojilja i brži oporavak rekonvalescenata.

Ulje dobiveno iz sjemenki boražine rabi se za liječenje ekcema, visokog tlaka, artritisa, Raynaudove bolesti, tj. hladnih prstiju.

Sirup od cvjetova ili cijele biljke rabi se za jačanje srca, živaca i imuniteta.

Svježi sok iz cijele biljke djeluje na izbacivanje klorida iz tijela, a takvu odliku imaju samo rijetke biljke.

Preporučuje se kao začin u raznim dijetama. Mladi sočni listovi najbolji su u miješanim salatama, a veći se mogu pohati, peći u tijestu za palačinke, kuhati, rabiti za varivo ili nadjev. Sjeckani listovi dodaju se ljekovitim salatama kao što su one od maslačka ili dragušca (za liječenje jetre), namazima od sira te varivima, zajedno s ostalim povrćem ili samoniklim jestivim biljem umacima za salate i jela od mesa.