ZAGREB

Zbirku priča akademika Ivana Aralice "Koferče", koja tematizira suvremenu društveno-političku zbilju hrvatske posttranzicije, objavila je zagrebačka nakladna kuća Znanje. Nakladnik ističe kako Aralica u novoj zbirci ne pokazuje samo majstorstvo pripovijedanja nego i majstorstvo slušanja.

"Mnogi događaji u ovim pripovijestima preuzeti su kao tuđe priče kojima Aralica daje literarni oblik", navodi nakladnik Znanje, dodajući kako autor u pojedinačnim sudbinama uspijeva vidjeti i priopćiti ono opće. Ocjenjuje da Ivan Aralica, bez obzira na to piše li o korupciji, političkom progonu ili pak popularnom pjevaču hrvatske estrade, podiže poruku na univerzalnu razinu mita ili legende.

"Koferče" je, smatra nakladnik, zbirka koja nas uči kako umjetnosti riječi prethodi mudrost slušanja.

Zbirka je sastavljena od šest priča: Koferče, Katorga, Godine, Lampa, Pjevač i Lipo mi je, s tim što je posljednja napisana u formi pisma prijatelju.

Glavna priča, "Koferče", tematizira pitanje slobode govora, političke korupcije i progona neistomišljenika. "Katorga" je klasična priča o komunističkoj "religioznosti", odnosno beskrajnoj vjeri revolucionara u Staljina. Priča "Godine" odmiče se od prvih dviju i tematski problematizira pitanje starosti. U pripovijetci "Lampa" tematizira se sjećanje potomaka kao način produženja ljudskoga života. U "Pjevaču" je riječ o uzaludnom pokušaju vraćanja nekadašnje "popularnosti" srljanjem u potpunu propast. U završnoj priči "Lipo mi je", ispisanoj u epistolarnoj formi, Aralica se bavi sretnim "prelaskom rijeke" koja žive Zemljane dijeli od onih koji sa Zemlje zauvijek odlaze.

Ivan Aralica rođen je u Puljanima na planini Promini u Zagori, 10. rujna 1930. Autor je brojnih romana i pripovijetki, i jedan od dominantnih hrvatskih narativnih prozaika druge polovine 20. stoljeća. Prema njegovim romanima snimljena su i tri filma "Život sa stricem" (1988.), "Četverored" (1999.) i "Konjanik" (2003.). Za svoj književni rad Aralica je dobitnik i mnogih priznanja i nagrada, među kojima i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za 2010. godinu. Bio je član suradnik HAZU - Razred za književnost od 1986. do 1992. godine, a redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - Razred za književnost od 1992. Član je Društva hrvatskih književnika.

U početcima piše socijalno angažiranu prozu u kojoj analizira društvene promjene u poslijeratnom razdoblju, s povremenim izletima u prošlost (Svemu ima svoje vrijeme, 1967., Filip, 1970.). Nakon hrvatskog proljeća nalazi svoju “veliku temu”, povijesnu sudbinu hrvatskog naroda kao paradigmu opće ljudske sudbine. Tako nastaje Morlačka trilogija o srazu svjetova u Dalmaciji 17. i 18. stoljeća (Put bez sna, 1982., Duše robova, 1984., Graditelj svratišta, 1986.). Morlačkoj trilogiji prethodi djelo slične tematike Psi u trgovištu (1979.). HINA