Perunika je trajna, samonikla i jako razvijena biljka s razgranatim korijenom. Listovi su joj sabljasti, uski i produženi. Stabljika je razgranata ili pojedinačna, obično zaobljena, a na kraju ogranka nastaju najčešće modri cvjetovi. Oni se sastoje od vanjskih svinutih i unutarnjih uspravnih dijelova. Postoji oko 200 vrsta perunika. Najpoznatije su još žuta perunika, ili barska perunika (Iris pseudacorus) te bijela perunika (Iris florentina).

Cvate od travnja do svibnja. Korijen joj u svježem stanju ima neugodan miris, a osušen miriše na ljubicu, dok je okus ljut i gorak. Staništa koja joj najviše odgovaraju su šumske čistine, sunčani brežuljci i obronci, a često se može naći i uz putove, vinograde i polja. Omiljena je biljka za uzgoj u vrtovima i parkovima. Za lijek rabimo podanak bez pokrajnjih pupoljaka i kore koji očistimo od sporednih korjenčića. Oguljeni podanak odmah stavimo u vodu. Kako ne bi potamnio izrežemo ga na tanke komadiće, usitnimo te naglo sušimo na toplom i prozračnom mjestu na jakom suncu. Korijen vadimo krajem kolovoza.

Zapadna medicina rabi peruniku kao laksativ, za liječenje ozljeda, rana, nametnika u crijevima, apscesa, epilepsije, kašlja, ozljeda kože slične raku, želučanih tegoba, za njegu lica, kod ugriza zmija, za lakše iskašljavanje, protiv bolesti bubrega, kao diuretik, protiv bolesti mjehura, bolesti zuba, skrofula, itd.

Svježe istisnuti sok perunike možemo rabiti za zaustavljanje krvarenja iz nosa. Zdrobljeno lišće može se stavljati na oboljela mjesta na koži (čirevi, lišajevi, opekline, itd.), a razne rane možemo posipati prahom od suhog korijena. Za detoksikaciju organizma kuhamo suhi korijen perunike u vinu. On se inače danas rabi u industriji parfema, kao dodatak raznim pastama za zube itd. Na sličan način rabe se i žuta i bijela perunika.

Za lijek rabimo podanak bez pokrajnjih pupoljaka i kore, koji očistimo od sporednih korjenčića. Predoziranje ili uzimanje veće količine izaziva mučninu, povraćanje, proljev i/ili iritaciju kože, ali otrovanja najčešće nisu opasna za život.

Najpoznatije ljekovito djelovanje ili najpoznatija uporaba perunike u pučkoj medicini svakako je žvakanje korijena pri nicanju zuba dojenčadi.

Pučka medicina opisuje uporabu podanka i za liječenje:

BOLESTI PLUĆA - respiratornih organa i puteva (kronični kašalj, emfizem - proširenje pluća, astma, viskoznog ili žilavog sekreta, upala sinusa, itd.)

JETRENIH I ŽUČNIH TEGOBA (insuficijencija jetre i žuči)

BOLESTI ŽELUCA I CRIJEVA (upale, kod povraćanja, slabog rada želuca, nametnika u crijevima, katara crijeva, začepljenosti - zatvora, povraćanja, žgaravice, itd.)

BOLESTI BUBREGA I MOKRAĆNIH PUTEVA (upale mjehura, katar mjehura, prehlada mjehura)

BOLESTI KOŽE (prašak za posipanje ekcema, rana, kožnih nečistoća, itd.)

ŽENSKIH BOLESTI (tegobe s mjesečnicom, neredovite, izostale)

GLAVOBOLJE - migrene

Čaj od korijena pripremamo od jedne jušne žlice usitnjenog suhog korijena, 3 dl vode. Prelijemo vrućom vodom korijen, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Pijemo tri puta na dan.

Količinu čajne žličice praška stavimo u 2 dl vruće vode, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 1-3 šalice čaja kod spomenutih tegoba.

Suhi prašak od perunike, koji ima miris po ljubici, u količini od 1 grama možemo dodavati raznoj hrani kao začin ako želimo iskoristiti navedena ljekovita svojstva. Homeopatski lijek Iris versicolor je klasičan lijek za migrenu, migrensku glavobolju i to kod boli samo jedne polovine glave s izrazitom mučninom i povraćanjem. J.Kn.