Udruga Ličana Vila Velebita Slatina organizirala je u Art-dvorani Pučkog otvorenog učilišta predstavljanje knjige "Lička kapa" (The Lika cap), kojemu su nazočili predsjednik Županijske skupštine Virovitičko-podravske županije Miran Janečić, gradonačelnik Slatine Denis Ostrošić, članovi udruge i brojni građani. Prisutni su bili i članovi Udruge Ličana iz Bizovca, koji su otpjevali nekoliko ličkih pjesama. Posebno je svečan bio onaj dio programa u kojemu su predsjednik udruge Željko Šnjarić i njegov zamjenik Martin Rukavina uručili desetak ličkih kapa članovima udruge.

Knjigu "Lička kapa", koju je prije šest godina objavilo gospićko Pučko otvoreno učilište "Dr. Ante Starčević", predstavile su autorice, ravnateljica Muzeja Like u Gospiću, muzejska savjetnica dr. sc. Tatjana Kolak, i voditeljica udruge Gačanka u Otočcu Dragica Rogić. Knjiga donosi povijest ličke kape, odnosno sve promjene koje su se na kapi događale tijekom približno 300 godina, od njezina izvornog do današnjeg izgleda. Drugi dio knjige prikazuje kako danas napraviti kapu u njezinu izvornom obliku.


- Ovom knjigom željele smo naglasiti da smo pomalo zaboravili originalnost naše tradicijske nošnje i da nam u suvremenom društvu, u vremenu u kojemu živimo, tradicija doista nestaje i njezino očuvanje prepušteno je nekim ustanovama i najčešće udrugama u kulturi i folklornim društvima. Tim folklornim društvima htjeli smo omogućiti da se upoznaju sa svim pojedinostima o kapi, kao i načinom kako bi je mogli sami izraditi - rekla je dr. Kolak.


Kapa nije samo najobičnije pokrivalo za glavu, ona je i statusni i društveni simbol, znak pripadnosti pojedinoj obitelji, plemenu, vjeri, ali i naciji. Tijekom povijesti lička se kapa mijenjala, dijelom zbog toga što su ljudi zaboravljali pojedine elemente koji su ih identificirali kao populaciju koja stoljećima živi na ličkom kršu.


Osim što u svome gradu vodi udrugu Gačanka, koja se bavi očuvanjem tradicijskih zanata, Dragica Rogić iz Otočca vodi i folklorni ansambl "Dr. Ante Starčević", a zaposlena je u Pučkom otvorenom učilištu u Gospiću. U udruzi Gačanka, a potom i u toj ustanovi, pokrenute su radionice tradicijskih zanata, a jedna od njih bila je i radionica izrade ličke kape. Tako se zanimanje za kape pojavilo u folklornim društvima, ali i kod ljudi koje su te kape podsjećala na njihovo djetinjstvo.


– Upravo izdavanjem ove knjige htjeli smo sačuvati izvornost ličke kape. Pojavom industrijske proizvodnje zanemaren je pa se izgubio vez na kapi, i poslije 2. svjetskog rata počela se masovno nositi kapa koja uopće nije bila nalik na ličku kapu. Zato mi radionicama u Otočcu i Gospiću nastojimo vratiti njezinu izvornost - rekla je voditeljica Rogić.


Gošće iz Like izrazile su veliko zadovoljstvo što su članice slatinske udruge Vila Velebita prošlog ljeta posjetile udrugu Gačanka i učile izvorni vez ličke kape. Lička kapa ukrašena je nizom simbola. Crvena boja krvi osnovna je boja čoje i simbolizira život, jer se u krvi rađamo i u krvi često umiremo. Drugi vrlo važan element je spirala kao solarno-lunarni simbol sunca, koji predstavlja kontinuitet (sunce se uvijek iznova rađa, putuje i zalazi), a koji nalazimo u prapovijesti pa nije isključivo lički. Vrlo važan element jest i paunovo pero, koje dolazi iz islamskog svijeta, a znači ponos kao što se paun diči svojim lijepim perjem, a čije oko čuva od uroka osobu koja nosi kapu. Ružica na obodu kape podsjeća na oznake s brojevima koje su nosili pripadnici vojno-krajiških postrojba kako bi se znalo kojoj postrojbi pripadaju.
Legenda kaže da su žene koje su radile u kapari Luke Adžije u Gospiću prije 2. svjetskog rata govorile da se lička kapa počela nositi poslije Krbavske bitke. Dno kape ravna je Krbava, odnos crvene i crne boje sukob je dobra i zla, a međusobno spojene spirale prikaz su bitke. Crne rese predstavljaju tugu, odnosno suze majki, žena, kćeri, sestara, onih koji su ostali iza poginulih nakon Krbavske bitke. Ali to je samo legenda…