Za ambicije Dražene Vrselje da postane čelnom osobom osječkoga HNK-a doznali smo 2014. na natječaju za tu poziciju, kada je bila jedina protukandidatkinja još uvijek aktualnom Božidaru Šnajderu, koji službeno napušta funkciju 1. travnja. Nova je intendantica 28. prosinca dobila i posljednju potvrdu, onu ministrice kulture.
Možemo li reći da si konačno postala intendantica? Prva si žena u povijesti osječkog HNK-a na toj poziciji.
- Da, zamisli. To me pomalo 'straši', tj. iznenađuje, jer muškarci jesu snažni, ali mi smo moćne! I u toliko godina ni jedna osječka intendantica, uz toliko pametnih i sposobnih koje su ovdje bile?! No, ne dijelim poslove na muške i ženske i mislim da je sve to splet okolnosti. Imala sam utemeljenu ambiciju da mislim da to mogu. Možda nije bolji od drugih, no moj je program prepoznat kao dobar. Rekonstrukcija je pred nama, ja sam projektna menadžerica, a EU fondovi bitan su nam izvor financiranja.
Malo si ranije stupila na dužnost od predviđenog. Jesi li si već osvijestila u što si se upustila?
- U HNK dođem rano ujutro, odlazim kasno, djeca me i ne viđaju. Nije ovo za mene iznenađenje. Dugi sam niz godina u kazalištu, posljednjih godinu i poslovna ravnateljica.
Nije valjda da će jedina promjena biti prostorna: zdesna ćeš otići nalijevo? Planiraš li kadroviranja?
- Jedini razlog zašto ću otići u drugi ured je veličina, inače ne patim od takvih stvari. Kazalište se ne može voditi bez dobrog tima na koji možeš računati, koji su profesionalni, poslovni, odani instituciji i intendantu, što je apsolutna pretpostavka.
Ne ćeš valjda uvesti kult ličnosti: Dražena = HNK?
- Nisam takav egomanijak! (SMIJEH) Kazalište nije sa mnom počelo niti će završiti. Već znam da jednoga dana ne ću biti intendantica. To je vrlo odgovoran i ozbiljan posao, koji traži znanje, iskustvo, veliku emocionalnu inteligenciju, prepoznati sustav u kojemu radiš, jer radiš s umjetnicima, kojima treba stvoriti okruženje u kojemu mogu dati najbolje od sebe. Ne podilazim im, ali mislim da imamo jako dobar ansambl vrijednih ljudi. Iako sam na početku, osjetila sam promjene u kazalištu zbog činjenice da kazalište sada vodi žena. U kazalištu sam radila različite poslove, a shvatila sam da ova funkcija donosi mnogo posla, da moram biti polivalentna s jednakom odgovornošću, koncentracijom, smirenošću. Nikomu ne ću biti nedostupna ako ima problem, rješavat ćemo ih zajedno, no piramidalna hijerarhija mora postojati jer ja ne mogu pokriti sve, ali ne zato što ne znam. Od svakoga ću tražiti odgovornost prema poslu i nema tu mjesta prijateljstvu, ali ni figama u džepu. Poslovno uvažavanje mora biti krajnje objektivno, svi će imati jednak tretman. Pravo na pogrješku: nulta tolerancija!
Svjesna si da će te mrziti, jer šefa se uvijek ne voli?
- Razmišljala sam i o tome, no ovdje je toliko posla da se ne ću imati vremena time baviti. Onaj tko je posložen kao čovjek i zna svoj posao, ne možeš od mene tražiti simpatiju ako je tvoj kotačić u ovom mehanizmu krivo naštiman.
Kažeš da je tako u kazalištu oduvijek i da tomu treba stati na kraj?
- Voljela bih da naš stroj bude bolje sinkroniziran i uštiman, a pritom mislim da bi trebalo bolje planirati posao. Veliki je to problem ovdje, posebice u smislu rokova. Božidara nikada nisam doživljavala kao protivnika. Imam svoja pravila igre, viđenje kako voditi ovaj sustav.
Ne ćeš se libiti svog prethodnika zvati za pomoć zapne li?
- Dapače. Mislim da će mi uvijek rado pomoći i biti na raspolaganju. Tenzijica koja je među nama konstantna vrlo će brzo splasnuti. Mnogo toga mi je prenio i hvala mu za to. Do 31. ožujka on je intendant. Predstava Mary Poppins je otkazana i pod hitno moramo tražiti zamjenu, a imamo malo vremena.
Autorska prava?
- Nismo od Disneya mogli otkupiti autorska prava. Već sam u pregovorima za ono što želim i to je gotovo 100 % sigurno. Slijedi nam sada premijerno Simfonijski koncert, pod ravnanjem maestra Pavišića, potom Damir Zlatar Frey režira Othella, a Bubu u uhu Jasmin Novljaković, te koncem svibnja glazbena premijera, zamjena, a na otvorenju bi OLJK-a trebala ići Donjodravska obala.
Što sama vidiš kao svoju slabu točku, potencijalno mjesto pokliznuća kojeg se trebaš čuvati?
- Bojim se pokliznuti i posve sam fokusirana na planiranje! Kada budem znala što igram u sljedećoj sezoni - sa svim autorskim ekipama i cijenama, a bit će to u ožujku, bit će mi lakše. Do konca lipnja moram isto znati za 2020. To je kostur na koji ću slagati velike festivale, gostovanja. Točnim planiranjem svakodnevnih aktivnosti lakše se diše. Ne želim kao do sada znati što igram samo dva mjeseca unaprijed. Želim 1. rujna znati što igram 15. lipnja sljedeće godine. To mi je cilj. Kada imaš planove i rokove, znaš i moguće probleme, koji ako su veliki, odustaneš od plana. Dok sam bila u marketingu, vječno smo ih tiskali da nam kasne s informacijama, jer smo mi bili daleko ispred njih, a oni su uvijek 'imali vremena'. Dobar repertoar je najvažniji.
Hoćeš li u sve zabadati nos?
- Ne ću i ne želim se miješati, zato imam suradnike koji su odgovorni. Znam da ne ću znati sve, ali želim znati puno toga. Ne miješati se u sve znak je i mog povjerenja. Opet naglašavam da će biti nulta tolerancija na pogrješku.
Kakva te financijska slika dočekala?
- Završni račun je u tijeku. Sigurno je da smo planom sanacija akumuliranoga gubitka bili na 5,2 milijuna i 2018. krenuli u sanaciju s 1,8 milijuna, na čemu hvala Županiji i Gradu. U rujnu smo radili projekciju i mislim da nas čeka novostvoreni manjak iz 2918., koji se prema sanacijskom planu nije smio dogoditi. Novac koji dobijemo od naših osnivača nije dovoljan.
Sve troškove znate unaprijed, kao i prihode, kako se preračunate za toliki iznos?
- Planirali smo u duhu dobrih predstava, s ciljem da programska projekcija ne trpi, da izvedbe imaju zavidnu razinu. U orkestru i među solistima nemamo dovoljan broj pa moramo dovoditi goste, što povećava troškove. O svemu treba promisliti, zadržati kvalitetu, tražeći od naših ljudi izniman napor i rezultat i da oni koji primaju plaću doista glume, pjevaju, plešu, sviraju, a što manje se dovode gosti. Slavonija ima darovite ljude koji rade po cijeloj Hrvatskoj, samo ne u Osijeku.
To je vaš prinos štednji?
- Osnivači su nas molili da napravimo aneks planu sanacije novostvorenog manjka. Bilo kakav pomak u mjerama uštede pokazatelj je kazališta da to i čini. Iluzorno je očekivati da ćemo 2019. uštedjeti pola manjka ako smo prošle napravili novi manjak, uz dodatnih 1,8 mlijuna. Nisam ja čarobnica, no maksimalno ću se truditi. Hodam hodnicima s nevidljivim natpisom na čelu: nema novca! Štednja je najgore moguće rješenje, dugoročno potkopavanje kvalitete i znak osiromašenja.
Sigurno prostora za uštedu ima?
- Već smo ih poduzeli na autorskim honorarima. Hvala svima što su pokazali spremnost. Pri kraju nam je izrada izvedbene dokumentacije za rekonstrukciju. Zahvaljujući županu Anušiću, na sjednici je Vlade u Pakracu, na Projektu Slavonija, Baranja i Srijem vrijednom 8,6 milijardi kuna, kao jedan od četiri najvažnija istaknuta obnova HNK-a, s 11 milijuna eura. Bude li sve prema planu, HNK bi s radom stao potpuno na dvije godine! Pitam se - kamo ćemo? Slavonski Brod jedini do Zagreba ima pozornicu na koju stane naša operna predstava. Morat ćemo opravdati naše plaće, angažirat ćemo se u programima Grada i OBŽ-a. Moramo biti sretni što će nam se to beskućništvo dogoditi.
Plaćeno!
- Moramo kao beskućnici i nešto raditi. Rijeka je EPK 2020., moja je ministrica već prepoznala važnost suradnje HNK-ova, koja sada nije baš zadovoljavajuća. Trebamo samo mi kao kazališta takve suradnje i konkretizirati. Nisam jalna na ono što drugi rade, veselilo bi me dovesti ih u Osijek.

Narcisa Vekić