U sklopu sedme sezone Osječke glazbene srijede održan je koncert kojim su Osječane počastili austrijski glazbenici Martin Rummel (violončelo) i Stefan Stroissnig (klavir). Ovaj duo priredio je neobičan program koji već na prvi pogled plijeni pozornost, što potvrđuje kvalitetu glazbenih večeri u tekućem ciklusu koncerata. Riječ je o petom koncertu Osječke glazbene srijede u sklopu Koncertnog ciklusa Grada Osijeka, koji se iznimno održao u utorak, 13. studenoga, u dvorani Glazbene škole Franje Kuhača.

Violončelista Martina Rummela, rođenog u Linzu, trenutačno se može čuti na gotovo 50 albuma, a i redovit je gost svjetskih dvorana. Kao ugledni pedagog diljem svijeta održava majstorske tečajeve. Od 2016. ravnatelj je School of Music, Sveučilišta u Aucklandu (Novi Zeland), gdje trenutačno živi.

Austrijski pijanist, solist i komorni glazbenik Stefan Stroissnig održao je koncerte na svim kontinentima i u poznatim koncertnim kućama. Uz koncertnu djelatnost predaje na Sveučilištu za glazbu i izvedbenu umjetnost u Grazu.

Na repertoaru su bila djela manje poznata širokoj publici, no upravo je to osiguralo posjećenost, bolje rečeno popunjenost dvorane do zadnje stolice. Za početak se mogla čuti Sonata za violončelo i klavir u A-duru, op. 21 skladatelja Ferdinanda Riesa. Djelo koje je napisano na prijelazu dviju velikih epoha, klasicizma u romantizam, savršeno je uvelo publiku u ostatak programa koji je bio u jednakoj mjeri raznolik. Utjecaj Ludwiga van Beethovena vidljiv je u Riesovom opusu, što nije čudno s obzirom na to da mu je Beethoven bio učitelj. Ono što je nezgodno u interpretaciji ovakvih djela svakako je iščitavanje onog "što je pisac zapravo htio reći“, a da se pritom ne prikloni previše autorovim modelima, odnosno uzorima koji su publici poznatiji. Srećom, taj zadatak dospio je u ruke glazbenika koji imaju nevjerojatan osjećaj za nijansiranje i doziranje, pa je ova sonata bila prava poslastica. Lakoća i čistoća muziciranja koje su Rummel i Stroissnig posjedovali od prvog do posljednjeg stavka unijele su život u ovo djelo.

Nakon sonate uslijedila su Tri komada za violončelo i klavir, op. 8, rano djelo Paula Hindemitha koje je, zahvaljujući vrlo dinamičnoj i osebujnoj izvedbi, držalo publiku u iščekivanju drugih djela s repertoara. Posebno je dojmljiv bio način na koji su se nadopunjavali violončelo i klavir, u nekim trenucima su se svađali, u nekima imitirali, ali kroz cijelu skladbu bili su savršeno sinkronizirani. Ova pomalo (neo)klasicistička atmosfera prekinuta je prekrasnom sanjivom izvedbom kompozicije Lamento za violončelo i klavir, op. 44 suvremenog autora Helmuta Rogla. Bila je to još jedna skladba koja sadrži u sebi elemente različitih stilova i povezuje ih u jednu neobičnu, ali vrlo atraktivnu cjelinu. I na kraju, kao zaokruženje i kulminacija večeri, izveden je Johannes Brahms - Sonata za violončelo i klavir u e-molu, op. 38. Ovo bogato i upečatljivo djelo ostavilo je poseban utisak na publiku, što se vidjelo po aplauzu i odluci izvođača da sviraju bis. Za sam kraj odsvirali su Liebesleid Fritza Kreislera, uz posvetu svom dragom preminulom prijatelju te svima koji su u nekom trenutku svog života izgubili ljubav.

Ciklus Osječke glazbene srijede nastavlja se već u srijedu, 28. studenoga, kada će u Arheološkom muzeju Osijek, u povodu Dana grada Osijeka, nastupiti studenti Umjetničke akademije u Pečuhu i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Organizatori su zahvalili svim partnerima i sponzorima, kao i medijskoj podršci, a posebice Austrijskom kulturnom forumu Zagreb koji je pružio potporu za održanje ovog koncerta. Koncert je, naime, održan u sklopu 9. Dana austrijske kulture u Osijeku.