Osim što je iskusan i uspješan glazbenik, Osječanin Igor Delač u posljednjih nekoliko godina je i rekreativni sportaš odnosno trkač.

Iz njegove ljubavi prema trčanju rodila se ideja za humanitarnu utrku koja će se održati u sklopu obilježavanja Dana grada Osijeka, 2. prosinca. O svemu tome nam je nešto više ispričao Igor Delač, čije su pjesme “Budan” i “Ljubav” osvojile vrhove top lista, a pjevač će u siječnju prvi put nastupiti na Zagrebačkom festivalu.

O kakvoj je utrci riječ?

- Dana 2. prosinca održat će se humanitarna utrka u povodu Dana grada, pod nazivom “Osijek trči - I ti to možeš, daruj svoje kilometre”. Utrka je ušla u program proslave Dana grada, tako da je to jako lijepa priča. Meni je veliko zadovoljstvo i čast što je Grad Osijek pokrovitelj. Utrke će biti od pet i deset kilometara, a bit će još jedna manja utrka za djecu i ljude koji se rekreativno bave trčanjem. Kotizacija za utrke na pet i deset kilometara bit će 30 kuna po osobi, a sav će prihod od toga i eventualnih donacija, koje će građani moći dati na mjestu događaja, biti darovan Zakladi Ana Rukavina. Za nekoliko dana bit će otvorene online prijave gdje će se svi zainteresirani moći prijaviti za utrke odnosno uplatiti novac. Start će biti na promenadi kod poznatog spomenika Picassu, a detalje o točnom vremenu i ruti objavit ćemo na vrijeme.

Koji je bio tvoj motiv za osmišljavanje ovakve utrke?

- Moja želja i motiv bili su da iskoristim svoje javno djelovanje kako bih potaknuo ljude na zdrav život, a da usput napravimo dobro djelo za opće dobro. To je bila moja osobna želja vodilja. Već sam dugi niz godina u trčanju i moja krilatica je: “Kad mogu ja, može svatko!” To ja uvijek kažem.

Kako je to išlo od ideje do realizacije?

- Ja sam prije dvije godine istrčao osječki polumaraton, u sklopu platforme “Čini pravu stvar”, u kojoj sam prijavio svoj pothvat i dijelio ga preko društvenih mreža i pozvao ljude da online daju donacije za pomoć Udruzi za Down sindrom Osječko-baranjske županije pa se tako prikupilo gotovo 7000 kuna. Riječ je o sjajnoj platformi na kojoj možete online prijaviti bilo kakav pothvat i pozvati ljude da doniraju novac u određenu humanitarnu svrhu. Donacije su transparentne i zaštićene od malverzacija i sav novac ide izravno organizaciji kojoj je namijenjen. S obzirom na to da sam jako dugo u trčanju, bila mi je želja napraviti još nešto više od toga i tako mi se rodila ideja da se organizira jedna posebna “grande” utrka koja bi imala humanitarnu notu. Naravno, nisam to mogao sam, bez stručnog vodstva. Obratio sam se Atletskom klubu “Slavonija Žito”. Oni su profesionalci i znaju sve što treba učiniti. Klub je postao organizator utrke u suradnji s Ferivijem i uz potporu GD Crvenog križa. Kako su se priključivali i ostali, shvatili smo kako bi bilo zgodno staviti utrku na Dan grada, Grad je pristao biti pokrovitelj i evo super, ne može biti bolje! Jednim udarcem sredio sam dvije muhe: činim nešto zdravo za sebe, a pomažem i zajednici. Osim što ćemo prikupiti novac za djecu, nadam se da ću motivirati ljude da počnu trčati, jer - ako mogu ja... (smijeh).

Što je tebe osobno navelo da se počneš baviti trčanjem?

- Prvenstveno zdravlje, i to u smislu preventive. Mnogi misle da je mene nešto “strefilo”, kako to obično biva da se ljudi prvo razbole pa se okrenu zdravom načinu životu. Ne, srećom, meni se nije ništa dogodilo. Imao sam razinu svijesti da sam odlučio prestati pušiti 2012. i shvatio da jednu lošu naviku treba zamijeniti dobrom. I počeo sam trčkarati i tako je to krenulo. Upoznavao sam sve više trkača i proširivao krug prijatelja, koji su me dodatno motivirali. Krenuo sam s Osječkom ligom trčanja jednom, pa drugom, prvih pet kilometara, pa deset, i onda i polumataraton. Veliki izazov je i maraton, ali to zahtijeva jako puno vremena i treninga, tako da će to malo pričekati. Ono što je ključno, i ja evo ovim putem pozivam sve da se uključe, kad uđeš u to i zaraziš se tim sindromom trčanja, nećeš nikad prestati. To sam osobno provjerio i istina je. Kad trčiš, oslobađa se hormon sreće endorfin i u jednom trenutku doživiš jedan oblik meditacije i to je dobra prilika da spoznaš samog sebe i otkriješ kolike su ti zapravo mogućnosti. A mogućnosti su doista velike, kad uđeš malo dublje u sebe.

Kakav savjet bi dao čitateljima Glasa koje će ovaj razgovor ili možda nadolazeća utrka potaknuti da počnu trčati?

- Svakako bih preporučio škole trčanja kojih ima dosta po Osijeku i očito su popularne. Ja sam 2012. tu i tamo sretao druge trkače, a sad, kako vrijeme ide, doista se populariziao taj oblik rekreacije i sve više nepoznatih ljudi susrećem kako trče gradom. Uz to, na netu postoji “Idemo na trčanje”, plan od osam tjedana. Počinje se tako što se minutu trči, minutu hoda, i tako pola sata. Iz tjedna u tjedan se smanjuje hodanje, a pojačava trčanje, samo treba biti ustrajan i željeti to. Nakon samo tri mjeseca toliko se navučeš da je to nevjerojatno. To je zaraza koja ne izlazi iz mene već šest godina.