Docentica dr. sc. Nataša Drvenkar, koja predaje Gospodarstvo Hrvatske na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, za Glas Slavonije prokomentirala je predložene izmjene zakona koje se odnose na mirovinski sustav.

Ona napominje kako je nezahvalno komentirati mjeru koja zadire u živote pojedinaca koji su "nosili" ovo društvo u ključnim godinama razvoja naše mlade demokracije, ali i generacija koje ni krive ni dužne moraju podnijeti najveći teret u budućnosti.
- No, nije li tako oduvijek? Mjere mirovinske reforme uvijek su negativnog predznaka i s karakterom "nejednakosti" (radni vijek nekada i danas, visina mirovina sukladno uplaćenim doprinosima, razlika po zanimanjima i djelatnosti). Isto tako, ne bi bilo objektivno tražiti krivicu u akterima koji odnedavno moraju popravljati odavno zanemarena područja, a po svom obuhvatu, iznimno kompleksna, u vremenima kada opća društvena klima nije sklona promjenama (koje, pomalo licemjerno, priželjkujemo).
Žene su reformom u nepovoljnijem položaju nego do sada (znatno i ubrzano produljenje životne dobi za odlazak u starosnu mirovinu) pa se čini da ćemo više nego ikada osjetiti udarac emancipacije (iako je ovo osjetljivo pitanje, jer statistički gledano žene u prosjeku žive šest godina dulje nego muškarci, a struktura zanimanja znatno se promijenila). Nadamo se kako će ostale mjere, pa i demografske, ići prema poboljšanju uvjeta žena na tržištu rada (primjerice svojevrsno kažnjavanje za vrijeme održavanja trudnoće i porodiljinog dopusta) - ističe doc. dr. sc. Drvenkar.
Dodaje da će u samoj strukturi prijevremenih mirovina zakinutiji biti oni koji idu s maksimalnim stažem od onih koji idu s minimalnim stažem.
- Ipak, uzimajući u obzir činjenicu kako demografski deficit RH (osim baby booma nakon Domovinskog rata) koji je izražen kroz relativno mali ukupni radni kontingent izuzetno nepovoljne strukture, zatim visok udio NEET skupine (mladi koji nisu u sustavu obrazovanja, nisu zaposleni niti polaze neki trening) na tržištu rada i prisutne negativne migracijske tokove uz, prosječno gledajući, još uvijek relativno tradicionalnu ekonomsku strukturu RH koja u kratkom roku ne može osigurati znatan ekonomski rast (prisjetimo se petogodišnjeg razdoblja gotovo kontinuirane stagnantnosti nakon posljednje ekonomske i financijske krize), postavlja se pitanje "točke izdržljivosti" postojećeg mirovinskog sustava i samog ekonomskog sustava zemlje. Ilustrativno samo, prirodni prirast je 1998. godine bio s predznakom -3.003, a 2017. godine bilo je 16.921 više umrlih nego rođenih te u isto vrijeme živimo prosječno četiri godine dulje nego primjerice devedesetih godina - upozorava Drvenkar.
Zaključuje kako je nužno učiniti cijeli "institut" tržišta rada što jednostavnijim i prohodnijim da svi koji žele raditi mogu raditi, pa svakako podržava mjeru omogućavanja rada do pola radnog vremena na ugovor o radu uz zadržavanje pune mirovine i, naknadno, korekciju nove mirovine nakon prestanka ugovora o radu, uz svojevrsno nagrađivanje po mjesecu stjecanja prava na starosnu mirovinu nakon propisane starosne dobi. I.M.