Koncert koji je u okviru programa obilježavanja Dana grada Slatine bio drukčiji od ostalih, koji je bio među najposjećenijima, održala je zadarska klapa Puntamika.

Pred Slatinčanima na pozornici te su večeri bili tenor Denis Maričić Dendo, voditelj klape i uz Lovru Boticu i Sanju Tafra autor pjesama koje klapa izvodi, Jure Perica, drugi bas i umjetnički voditelj, Josip Ivanković, prvi bas, Marko Lovrin, bariton i mandolina, Edi Meštrović, klavijature, Mario Štefanić, drugi tenor i gitara, i Ivica Šimunić, prvi tenor. Klapa Puntamika neslužbeno je osnovana 1989., a kao udruga 1991. U vrijeme Domovinskog rata uglavnom su nastupali na humanitarnim koncertima i, kažu, „išli kamo se u to vrijeme moralo ići“. Nakon Oluje nastupali su svuda po Hrvatskoj, ali održavali su koncerte i za dijasporu. Od 2013. okupljeni su u sadašnju ekipu i htjeli su klapu afirmirati u novom obliku, kao autorsku klapu. Krenuli su s pjesmom Tija bi te svojom zvat, koja je na dalmatinskim radijskim postajama bila veliki hit, a poslije su došle skladbe Lipa i divlja, Plavi anđele, Oči boje lavande…
- Mi jesmo dalmatinska klapa, ali u taj način izvođenja glazbe nastojimo ubaciti Dendin autorski štih. Možemo pjevati acappella, možemo i uz glazbenu pratnju, a najvažnije je da uživamo u tome što radimo. Repertoar slažemo prema vrsti koncerta, u Slatini smo htjeli da bude svega, da na određeni način predstavimo Zadar. To su najvećim dijelom Dendine autorske pjesme, ali ima i pjesama koje svi znaju. Ima tu dosta ljudi starije generacije pa smo odabrali Indekse, za koje znamo da ih ljudi vole. Rijetkost je da klape to pjevaju, zato nam je bilo zanimljivo upustiti se u to. Na poznate pjesme ljudi dobro reagiraju pa smo i Indekse s guštom ubacili u program. U ekspanziji klapa svako selo želi imati svoju klapu, a mi znamo da će opstati samo klape koje budu imale dobru pjesmu i koje budu originalne. Zašto mi ne bismo obradili Indexe kad imamo višeglasje, ljudi to prihvaćaju, imamo puno posla - kaže najmlađi član i umjetnički voditelj klape Jure Perica.

Klapa Puntamika nastupila je u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Monaku, prošla cijelu Europu, ali nije još bila preko Bare. U Slatini su osim autorskih pjesma Zadrani pjevali i pjesme iz repertoara Mladena Grdovića, Ive Pattiere, Vinka Coce…
- Ja sam za Grdovića skladao i neke pjesme, među njima i Oči boje lavande. Klapa Puntamika dobila je ime po rtu i plaži koja se tako zove, prije se zvala Borik, a na nju su dolazili turisti, pa i mi kao mladi dečki. Tamo su bila odmarališta, a prepoznatljiva je po specifičnom svjetioniku. Tu su se događale prve ljubavi, tako sam i ja upoznao oči boje lavande. Došle su iz Osijeka i nikad ih poslije nisam vidio. Znam da se zove Sanja, imala je prekrasne oči i obećao sam sebi da ću joj napisati pjesmu, i jesam 1995. To sjećanje je neizbrisivo. Nisam ni pretpostavljao da će pjesma napraviti to što je napravila. Oči boje lavande danas šeću Slavonijom, Osijekom, poslužile su kao inspiracija i moja su draga uspomena iz mladosti - kaže Dendo. Klapa je u Osijeku gostovala desetak puta s bivšom postavom, ali bilo je to još u vrijeme Bijele lađe i Royala, kad je hotel Osijek tek izgrađen.
- Kad smo nedavno u Osijeku nastupili na Virskoj noći, htio sam otići do Bijele lađe, ali više je nije bilo. Vozio sam se kompom, to mi je također ostalo u sjećanju, čak nas je jedan Dalmatinac vozio. U Slatini smo prvi put i jako sam iznenađen, unatoč ovoj kiši i ružnom vremenu jako je lijep odaziv publike. Mislili smo da ljudi neće doći, ali ugodno su nas iznenadili - priča Dendo.
Klapa Puntamika ima album Tija bi te svojom zvat, koji je 2016. izdala Croatia Records, s 13 pjesama, a trenutačno rade na novom albumu. Snimili su novih pet pjesama, a zbog velikog broja napornih koncerata ovoga ljeta, kažu, malo će odmoriti grla, a onda idu u studio. Materijal je pripremljen i sada slijedi rad. Inače, pjesme se miksaju u Slavoniji, u studiju Branimira Jovanovca iz Opće opasnosti. "Šimin sin Bani nama miksa, mi snimimo u Zadru, pošaljemo njemu, i on nam to smiksa, i jako lipo radi", kažu. Nastup u Slatini bio je posljednji ljetni. U listopadu će se vratiti u Slavoniju, a već su dogovoreni i zimski koncerti u Sloveniji.

Na pitanje jesu li profesionalni glazbenici ili rade i nešto drugo u životu, a glazba im je druga ljubav, spremno odgovaraju da im je glazba prva ljubav.

- Svi radimo svoje svakodnevne poslove, ali recimo da nam je klapa svima na prvome mjestu. Ovo nije nešto od jučer, svi smo dugo klapaši, bili smo i acappella klapa, ali Puntamika je gnijezdo gdje smo dugo zajedno i planiramo nastaviti, priča je dobra, ljudi nas vole, i to nas pokreće. Nije lako uskladiti obveze na radnim mjestima, obveze prema klapi, one prema obiteljima, ali usklade se nekako, a kad te srce nekmao vuče, sve se može - kaže Jure. Netko je klapi predložio da naprave jednu pjesmu za Slavoniju, i odlučili su - napravit će kombinaciju tambure i klape. To je već korišteno, ali oni će to na svoj način. Prisjećaju se kako je Lovro Botica napisao pjesmu Još me bura Velebitom nosi, nadahnut istinitim događajem, kad se izmoreni, ranjeni hrvatski branitelj iz Vukovara zaljubio u prognanicu iz Starigrada i u jednom trenutku, vidjevši je kako prolazi, rekao: "Ma, prijatelju, pustimo sve", podigao čašu i uzviknuo "Još me bura Velebitom nosi!" I tako je nastala pjesma o dvoje mladih koje je rat i spojio i rastavio. Rat, bura i surova planina napravili su svoje - objašnjava Botica.