Turistička sezona naveliko je počela u cijeloj Hrvatskoj, pa i u Slavoniji i Baranji. Grad Osijek također nije iznimka. Dapače, u gradu se sve više mogu vidjeti organizirane grupe turista s vodičima koji im pokazuju povijesne lokacije našega grada. U Turističkoj zajednici grada Osijeka svi posjetitelji, i oni strani i oni domaći, mogu pronaći potrebne informacije, plan grada i poneki suvenir. No, kako bi svi turisti svojim domovima doista mogli ponijeti lijepu uspomenu na putovanje Slavonijom, pobrinuo se Dragan Markus Bokun, vlasnik suvenirnice Etnos, u Pejačevićevoj ulici.
- Otkad smo otvorili suvenirnicu, prije točno četiri godine, osjetili smo znatne pomake. Krenuli smo sa stotinjak artikala, a sada ih imamo gotovo pet stotina. Također, znatno se povećao i broj izlagača i proizvođača koji sudjeluju. Točnije, brojka se popela sa šest na 24 proizvođača. Zbog toga mi imamo najveću ponudu tradicijskih, folklornih i kulturnih suvenira na ovome području, a svi ljudi koji pridonose ovome obrtu predmetima iz kućne radinosti dolaze sa područja Osječko-baranjske županije - objasnio je Bokun.
U gradu ne postoji mnogo mjesta na kojima se mogu kupiti suveniri koji predstavljaju naš zavičaj, dodaje, pa zato ne čudi da ovaj obrt zaista ima mnogo posla. Posjećuju ih, objašnjava Bokun, tri vrste turista: oni koji pristižu kruzerima, dakle Skandinavci, Amerikanci i Kanađani, oni koji dolaze autobusima na ekskurzije većinom iz obližnjih zemalja, i individualci koji dolaze čak iz Čilea i Koreje. Svi oni iz Slavonije mogu ponijeti jedan od pregršt artikala ove suvenirnice: zlatoveze, oslikane čaše i čokanjčiće, licitarska srca, malene kamene figurice, magnetiće i mnoge druge.
- Ovo što mi radimo integralni je dio turističke ponude. Važno je kako izabrati i ponuditi suvenir koji tada postaje poruka ljudima koji se vrate s putovanja i predmet vezivanja uz uspomene, događaje i vrijeme koje su ovdje proveli. Upravo iz tog razloga ovaj obrt nikada nije bio, i nikada neće postati, dio masovne proizvodnje - poručuje Bokun.
Vlasnik suvenirnice i njegove djelatnice dvadesetak puta godišnje posjećuju sve folklorne festivale, poput Đakovačkih vezova i neizostavnih Vinkovačkih jeseni, i ondje predstavljaju svoje proizvode. U njihovome poslu pomažu im Turistička zajednica grada Osijeka i Turistička zajednica Osječko-baranjske županije. Navode kako je suradnja među njima do sada bila korektna, ali poručuju kako bi se lokalna samouprava, što je moguće više, trebala približiti lokalnom sektoru, jer upravo ovakvi obrti daju najveći doprinos razvoju kontinentalnog turizma. I.Stjepanović