Od 23. svibnja do 5. lipnja 2018. godine na Filozofskome fakultetu Osijek boravio je prof. Aderemi Raji-Oyelade sa Sveučilišta u Ibadanu (Nigerija), gostujući profesor u okviru Erasmus+ programa mobilnosti.
U tom razdoblju održao je niz predavanja osječkim studentima diplomskoga studija germanistike u sklopu kolegija Paremiologija, obradivši nastavnu jedinicu „Poslovice iz drugih kultura: afričke poslovice i postposlovice“. Osim toga, održao je niz sastanaka s članovima Uprave Fakulteta, gdje se govorilo o mogućnostima suradnje na različitim razinama. Bila je to prigoda i za razgovor za Sveučilišni glasnik.

Kada i kako je nastala suradnja s Osijekom?
-Moja povezanost s Osijekom, odnosno s Hrvatskom i znanstvenicima iz ove regije, među ostalima i sa Sveučilištem u Osijeku, započela je 2008. godine. Tada sam kao plenarni izlagač u okviru međunarodnoga kolokvija o poslovicama u portugalskoj Taviri, osim profesora Wolfganga Miedera i Anne T. Litovkine, upoznao i svoje sadašnje prijatelje i suradnike, dr. sc. Hrisztalinu Hrisztovu-Gotthardt iz Pečuha, doc. dr. sc. Melitu Aleksa Varga i doc. dr. sc. Draženku Molnar s Filozofskoga fakulteta Osijek. Nakon toga postao sam članom međunarodne jezikoslovne skupine na čelu s Annom T. Litovkinom, čija je članica i kolegica Aleksa Varga. Naša suradnja u okviru prevođenja mojih pjesama na hrvatski, njemački i mađarski jezik te istraživanja o poslovicama i postposlovicama dovela je do poziva na niz gostujućih predavanja o poslovicama u Yoruba jeziku, nigerijskoj kulturi i afričkoj književnosti na Filozofskome fakultetu Osijek u listopadu 2016. To je bio moj prvi posjet Osijeku, a nakon njega uslijedila je i prijava na program Erasmus+ mobilnosti. Kasnije sam saznao da sam prvi znanstvenik iz Afrike koji je posjetio Sveučilište u Osijeku u okviru toga programa.
Možete li navesti neke pozitivne ishode Vašega posjeta?
-Postoji mnogo pozitivnih ishoda na akademskoj, kreativnoj i društvenoj razini koji su rezultat mojega dolaska u Osijek. Interakcija sa studentima na vašem sveučilištu omogućila mi je podrobnije razumijevanje njihovih interesa i stavova; njihova pitanja i reakcije na predavanjima koje sam držao bili su doista inspirirajući. Imao sam dovoljno vremena čitati o povijesti Osijeka i istraživati grad i povijesne znamenitosti te sam stoga odlučio napisati putopis. Na njemu još uvijek radim. Imao sam sreću da sam doputovao baš u vrijeme održavanja trodnevnoga programa Days of Internationalization, tako da sam sudjelovao na trodnevnom Grants Writing Workshopu u organizaciji Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ukratko, to su sve samo oni opipljivi ishodi mojeg posjeta Osijeku, postoji još mnogo trenutaka koji će biti zabilježeni i u nekim drugim radovima.
Vjerujemo da ste tim dvotjednim posjetom dobili uvid u hrvatski obrazovni sustav na akademskoj razini. Možete li nam ukratko opisati sličnosti i razlike između nigerijskih i hrvatskih sveučilišta?
-Jedna od nepobitnih sličnosti između sveučilišta u Nigeriji i Hrvatskoj jest da se studiranje velikom većinom financira iz državnoga proračuna. U Nigeriji postoje tzv. Federal universities (pokrajinska sveučilišta) i State-owned ili Regional universities (državna sveučilišta). Primjećujem da u Hrvatskoj, kao i u Nigeriji, postoji više financiranih projekata u području STEM-a ili društvenih znanosti nego što je to slučaj s humanističkim znanostima. Ono što sam primijetio u Osijeku jest pojava specijaliziranih škola i gimnazija, poput matematičke gimnazije, jezične gimnazije, ekonomske i upravne škole, glazbene škole i drugih, što nije slučaj s Nigerijom. U Nigeriji se specijaliziranje za pojedina područja odvija tek na fakultetskoj razini, a srednje je obrazovanje općega karaktera. Nisam uspio doznati imaju li državna sveučilišta svojevrsnu „autonomiju“ u pogledu plana financiranja, zapošljavanja i razvoja. U Nigeriji je pitanje autonomije sveučilišta jako složeno: sveučilišta naime traže autonomiju u administrativnome pogledu, ali ujedno ovise o državnom proračunu.
Postoje li neke mogućnosti suradnje između Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Ibadanu?
-Ključna je riječ razmjena: razmjena i mobilnost osoblja i studenata te suradnja u uređivačkim odborima časopisa. To su sve presudni elementi koji se pojavljuju kada je riječ o internacionalizaciji. Nadam se uskoj suradnji na razini fakulteta vašega sveučilišta i pojedinih odsjeka. Time bismo uistinu postigli i inspirirali dijalog među kulturama, a jedan sam sličan već započeo s doc. dr. sc. Aleksom Vargom. Bilateralna razmjena intelektualnoga materijala te obostrana korist u tehnološkome smislu uvijek proizlazi iz suradnje na akademskoj razini.
Kako biste opisali Osječanke i Osječane, posebice naše studente?
-Jako topli ljudi i domaćini, kao u vašem hrvatskom turističkom sloganu „Full of life“. Način na koji su se ljudi odnosili prema meni, bez trunke iznenađenja ili čuđenja u očima kada su susreli Afrikanca na ulici, naveo me da pomislim da su prosječni Osječani jednostavno slijepi na boje. Možda moja opažanja nisu sasvim točna, ali ona su moje viđenje ljudi u Osijeku.
Koji su vaši planovi za budućnost u okviru Erasmus+ programa?
-Nadam se da će Erasmus+ mobilnost između Hrvatske i Nigerije rezultirati novim uzajamnim poslovnim suradnjama. Već i sam potičem kolege sa Sveučilišta u Ibadanu da traže suradnike na Sveučilištu u Osijeku, znanstvenike u svojim područjima, kako bi proširili svoje granice znanja i razumijevanja. Isto tako nadam se mobilnosti studenata u okviru Erasmus+ programa mobilnosti. Osobno bih rado ponovno posjetio Hrvatsku kao kulturni veleposlanik, pjesnik i znanstvenik jer postoji mnogo prostora za hrvatsko-nigerijsku suradnju u području humanističkih znanosti, razvijanja multikulturnoga dijaloga i translatologije. Radujem se svim mobilnostima koje će osnažiti diskurs između obiju zemalja.