Iako se čini kako premijer Andrej Plenković na političkom planu dosta sigurnom rukom vodi priču oko Istanbulske konvencije i njezina prihvaćanja u Saboru, glasovi protiv tog dokumenta ne stišavaju se.

Dapače, posljednjih su dana i glasniji, što iz Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Hrvatske biskupske konferencije ili pak Udruge udovica hrvatskih branitelja koja je osnovala čak i Inicijativu “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije!” i prijavila prosvjed na središnjem trgu.

Opravdanost prhvaćanja toga dokumenta u Hrvatskoj propituje i politički analitičar Mate Mijić upozoravajući da ne možemo znati koliko će provedba konvencije dugoročno koštati, jer u Hrvatskoj nemamo jasno definiran cilj u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

- Naša nacionalna strategija za sljedećih pet godina u šumi miniciljeva i pokazatelja uspješnosti nigdje ne navodi konkretne očekivane rezultate, tj. koliko će se smanjiti stopa nasilja. Kako će porezni obveznici ocijeniti jesu li metode iz strategije i one koje nakon ratifikacije predloži GREVIO bile dobre u smislu ostvarenja glavnog cilja? Nikako, eto kako. A ako rezultati izostanu, GREVIO će tražiti od Hrvatske da uloži više novca, a neuspješne metode ostaju. U nizu država koje su ratificirale Konvenciju i primjenjuju ju već nekoliko godina nema nikakvog pomaka, ali dok se novac vrti, rezultati malo koga zanimaju - ističe Mijić.

Prema njegovim riječima, u tom je kontekstu zanimljivo promatrati i najavljeno izuzeće Hrvatske iz financijskih obveza prema žrtvama koje osjećaju dugoročne posljedice nasilja, a ne mogu se financijski namiriti od zlostavljača. “Time se doseg Kovencije znatno ograničava. Nevjerojatno je da se od obeštećenja žrtava, koje često žive u teškim uvjetima bez ekonomske perspektive, može izuzeti, a od financijskih obveza prema ljudskopravaškim udrugama, ne može. Mislim da to dovoljno govori o istinskim prioritetima Istanbulske konvencije”, rekao nam je Mijić.

Takva i slična razmišljanja u opreci su sa stavovima koje zastupaju zagovaratelji Istanbulske konvencije. Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog vijeća zaklade Solidarno, tvrdi kako bi usvajanje i nužna, dosljedna primjena odredbi puno toga mijenjala i značila za žrtve nasilja.

- U Konvenciji se spominje nasilje protiv svih žena i posebno naglašava da se to odnosi i na djevojčice i djevojke do 18 godina. Znači, ne morate biti u braku ili brakorazvodnom postupku ili se raditi o članu obitelji, da se može postupati prema Konvenciji. Ona zahtijeva da institucije konačno počnu raditi zajedno, jer je problem kompleksan. Radnoj skupini za ratifikaciju Istanbulske konvencije, čiji sam član, sve su institucije iskazale podršku Konvenciji i napisale da će se to financijski moći realizirati unutar proračuna. Najviše novca trebat će policiji koja nema dovoljno kvalificiranog kadra, a primjenom Konvencije dobili bi puno veće ovlasti. Za sada ne mogu gotovo ništa, osim odvođenja nasilnika sucu za prekršaje ili pritvaranja na jednu noć. A nemaju vremena niti se bave time tko je pravi nasilnik te se nerijetko događa da zatvore obje osobe, i muža i ženu, jer su maloljetna djeca svjedoci, žena se branila, pa proizlazi da su se uzajamno udarali. Oni mogu samo izreći mjeru zabrane pristupa - kaže Sarnavka, dodajući kako sadašnji zakoni nisu dobri, a i pola ih se ne primjenjuje.

Kao jednu od prvih mogućih posljedica usvajanja Konvencije ističe uvođenje telefonske linije 24 sata na dan samo za žrtve nasilja, koja, kaže, ne bi koštala puno, jer bi se za to mogli educirati i volonteri. Sarnavka ističe kako u svemu tome nema govora o političkom utjecaju udruga koji se, kaže, pokušava tu imputirati. Naglašava da bi u proračunu trebalo stvoriti uvjete za otvaranje više sigurnih kuća jer postoje “bijela” područja, bez sigurnih kuća, gdje ženu i djecu morate seliti u drugi kraj, pa djeca moraju mijenjati školu, što je za njih šok. “A katkad je to nužno, kada je doista život ugrožen. I sada B.a.b.e. imaju sigurnu kuću u Vukovarsko-srijemskoj županiji, za koju plaće financira Županija, jer su tu zaposlene žene stručnjakinje s tog područja. Dakle, tu ne treba ništa, ni kunu više izdvojiti, a preko Ministarstva se dobiju sredstva za smještaj žrtve”, kaže Sanja Sarnavka, dodajući kako države moraju podnositi redovita izvješća jer bi bez kontrolnih mehanizama Konvenciju svi ratificirali, a nitko ništa ne bi napravio.

Konvenciju je dosad ratificiralo 28 država. Njihova izvješća, pak, razmatra GREVIO, tijelo na razini Vijeća Europe. Ono ima deset članova, to su sve žene s impresivnim biografijama i iskustvom, a može ih imati najviše 15. Bira ih Odbor stranaka između kandidata koje predlože države članice, i to na četiri godine. Aktualnom sastavu GREVIO-a mandat istječe 31. svibnja 2019. godine, kada će i Hrvatska imati mogućnost delegirati svog predstavnika, eksperta koji se dugo godina bavi problemom nasilja. To moraju biti osobe visokih moralnih karakteristika, prepoznatljive u radu u području ljudskih prava, rodne jednakosti, zaštiti žrtava obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama.