ZAGREB - “Iako visoke estetizacije prirodnih čarolija kojima svrsishodno pripada, fotografska slika Marija Delića snimana je spontano, bez prethodnih priprema: poziranja, rasvjete, umjetne, izvještačene kompozicije snimljenih i namještene pozicije snimatelja...

Drukčije promišljeno, Mario radeći kao direktor fotografije na brojnim setovima od Hrvatske do Maroka i Sirije, snima ključne trenutke unutar filmskih produkcija onostrano predviđenom scenariju filmske radnje. Prisutan je poput nevidljivoga protagonista koji prisvaja iluziju iluzije filmskih ili mizanscena TV-serija. Zapravo, filmskoj dodaje vlastitu fotografsku opsjenu ili odmake od nje - izdvajajući osobni ključni trenutak unutar filmskoga kadra, a češće izvan i između kadrova i scena gdje protagonisti traže filmu usporednu dimenziju psihološkoga bijega između rituala pripremljenih uloga i glume. To je dočarano slobodno, imaginarno i neusiljeno poput jazz-improvizacija osnovne teme. Često sudionici nisu svjesni fotografske leće, a već su apsorbirani okom, slutnjom i namjerom fotografa. Kako je drugosti - snimljenome - potreban ekran sličnosti u kojem se prepoznaje - tako se reakcija sviđanja ili nesviđanja, intenzivnoga uživljavanja ili ravnodušnosti, kamerom zabilježene drugosti odražava u fotografiji i fotografu, akteru te naposljetku promatraču. On se u njoj također možebitno prepoznaje ili ovisno o odrazu i djelovanju sugestije, tek naslućuje, nazire. Svaka akcija budi određenu reakciju”, zapisao je u predgovoru izložbe “Impromptu” Marija Delića u Galeriji SC-a Željko Marciuš.

Mario Delić (1971., Zagreb) fotografijom se počinje baviti kasnih 80-ih i do danas je izlagao na više samostalnih i skupnih izložbi. U Galeriji SC predstavio se 2005. izložbom I212NYC. Unatoč pozivu filmskoga i TV snimatelja vezanoga za pokretne slike, fotografija ostaje intimnim poljem istraživanja svijeta što ga okružuje, a čovjek i njegovo određenje u prostoru stalni su motivi njegovih radova. Direktor je fotografije triju igranih filmova, 12 serijala, 23 dokumentarna filma te niza inih filmskih i videoformi. Za rad na dokumentarnom filmu “Calling The Ghosts” dijeli nagradu Emmy 1998. Za serijal Ana albi dalili - Layla Mourad story 2009. dobiva Best Picture Award... N.Vek.