SLOBODNA VLAST - Dvije ljudske lubanje i veći broj kostiju pronađene su ovih dana u šumarku na prostoru između sela Slobodna Vlast, Ratkov Dol i Musić. Lokalno stanovništvo vjeruje da su ih na površinu izvukle životinje poput jazavaca i lisica, a lubanje je za kratko vrijeme prekrila mahovina.

Otkuda kosti na ovome prostoru – nekada šikari, a koji je sada pod samoniklom šumom? Tko su pokojnici i kada su tu pokopani – intrigira pitanje ovaj inače mirni dio Đakovštine koji pripada Općini Levanjska Varoš, a graniči s Požeštinom, naslonjen na državnu cestu Đakovo - Požega. Tim je pravcem prije 73 godine, u travnju 1945., prolazila tužna kolona oko 500 sudionika đakovačkog Križnog puta koja će biti pogubljena 20-ak kilometara dalje – u selu Ruševu, u požeškom kraju, no dio žrtava smaknut je usput ne stigavši tako u Ruševo. Postavlja se pitanje jesu li te kosti ostaci dionika te kolone nedužnih koji su ubijani na putu do tog sela u požeškom kraju, žrtava masovnih smaknuća po ulasku partizana u Đakovo, nakon 17. travnja 1945.? Spominje se i postojanje starog groblja na tom prostoru.

Prema dojavi seljana koji u blizini obrađuju zemlju, kosti su sakupljene i predane u Policijsku postaju Đakovo. Da je policija zaprimila kosti potvrdila nam je i Policijska uprava osječko-baranjska. Odličan poznavatelj povijesti Slobodne Vlasti i toga kraja uopće, umirovljeni Petar Šimić, s osječkom adresom, potvrđuje kako je do prije stotinu godina na tom prostoru postojalo staro groblje, da su u tom trokutu ljudi živjeli i prije dolaska Turaka, oko 1600., 1700. godine.

– Tamo gdje su ljudi živjeli imali su i groblje. To staro groblje postojalo je do 1900. godine. Prve podatke koje sam našao o njemu govore o vremenu oko 1890. godine, i tko je bio pokopan. Tada je tu bio brijeg i tu je živjelo pet obitelji - kaže Šimić.

Lokacija je to uz koju se vezuje i toponim Gradina. U žrtvoslovnim udrugama koje se bave zločinima partizanskog, komunističkog terora i otkrivanjem masovnih grobnica njihovih žrtava, kažu kako je kolona đakovačkog Križnog puta za Ruševo 1945. prošla oko 800 metara od lokacije s pronađenim kostima.

– Teško je reći jesu li one povezane s tim događajem, no činjenica je, a i danas postoje živi svjedoci, da su ljudi iz kolone ubijani cijelim putem. Čovjek iz Selaca Đakovačkih, danas starac, a čiji je otac također žrtva ruševačkog pokolja, kaže kako su prve žrtve ubijene već kod Kondrića, sela na putu prema Ruševu. Jedna žena ispričala je kako je čovjek iz kolone ubijen i u Levanjskoj Varoši, kažu u žrtvoslovnim udrugama. Lokalno stanovništvo ističe kako je tlo na prostoru gdje su pronađene kosti pjeskovito, tzv. bjeliš, pa da je kroz godine, kišama, vjetrom, raznesen sloj koji je pokrivao kosti, te da su jazavci i lisice samo dovršili posao, izvukavši lubanje i kosti na površinu. Žrtvoslovne udruge podsjećaju i na to da su žrtve masovnih egzekucija po ulasku partizana u Đakovo u pravilu pokapane vrlo plitko, već i na oko pola metra dubine, pa da je i to možda razlog što su se kosti pojavile na svjetlu dana.

Žrtvoslovne udruge podsjećaju i kako je u vremenu od 1942. do početka 1943. to bio prostor tzv. “partizanske države”.

- Bio je to prostor koji su kontrolirali partizani i tu dovodili i ubijali neistomišljenike, odnosno ljude s prostora koji nisu bili pod partizanskom kontrolom, kažu “žrtvoslovci”. Povijest ovoga kraja nije bila turbulentna samo za vrijeme II. svjetskog rata. Levanjska Varoš još se 1244. godine spominje pod nazivom Nevna, a povijest toga kraja kasnije obilježava i dolazak Turaka. Predaja kaže da je Slobodna Vlast, a koja nastaje i kroz prošlost kroči pod drugim imenima, imala poseban svojevrsni protektorat, bila je posebna slobodna zona od turskih osvajača pa da joj otuda i današnji, nesvakidašnji naziv. Bilo kako bilo, ovdje se odvijala bogata i turbulentna povijest ispisana perom i mačem, pobjednicima i poraženima koji su ostavili tu svoje kosti.