Ni EU direktive neće veselje i narodne običaje iz slavonskih dvorišta istjerati, pokazalo se to i na svinjokolji u Erdutu, kod vinara i vinogradara Ive Brzice. Našlo se načina da se zadovolji što je propisano, ono što briselskim činovnicima i ljubiteljima životinja čini barbarski – klanje svinja, odradi u klaonici, a sve ostalo odradi kao i u drugim domaćinstvima na gazdinom imanju.

Nema više trčanja s nožem i vanglom te 'vatanja' krvi, šurenja..., i gacanja po glibu i barama prepunih svinjske dlake, ali to je u neku ruku ovaj put bilo dobro, jer je ostavilo dosta vremena da se odradi sav posao vezan uz pripravu čvaraka, kobasica, kulena, krvavica, ali i zabavi brojne goste koji se kod "Brzog" tradicionalno okupe. Tako je i naša novinarska ekipa (Ivica Korman, Gojko Mitić i Darko Pejić) stigla "kao upomoć" (ali smo više čopkali po mesu iz obarina, čvarcima i pečenim kobasicama nego što smo radili), vrijednim radnicima i glavnom mesaru Ivici Trogrliću, s kojima su se i Ivo i njegovi sinovi Vice, Hrvoje i Ivo latili pozamašnog posla, dok je Ivina kći Vinka s majkom Snježanom odrađivala logističke poslove vezane uz nabavu mesa, crijeva, ali i kuhanje slasnih sarmi koje su došle na red negdje nešto prije pola noći kao ne znam koja već po redu večera tog dana koji se završio u Vinariji Brzica. Jer nizali su se slijedovi večere ispred gostiju kako su oni u valovima stizali - netko prije negoli su stigli tamburaši TS Kandžija, netko pak poslije... Ali, brat bratu, bilo nas je pedeset i više i nitko nije promašio odlično raspoloženje u kojem nitko nije posustao gotovo do zore.

Tamburaši Kandžijaši nisu stajali s pjesmom od ranog poslijepodneva, kad su prve kobasice nadijevane u crijeva, do duboko u zvjezdanu noć, na -4 Celzijeva stupnja, kroz koju su kolonu gostiju svirajući pratili od "stana" gdje se posao obavljao do Vinarije. Kako mikrofona nije bilo, pjesma je tekla od svih, a svako malo se tamburašima i harmonikašu netko nametnuo i priključio da otpjeva nekoliko pjesama po vlastitoj želji. Tako se i liječni dr. Tonči Mišević raspjevao i razgalio, pa i one koji su samo sjedili, a i Miroslav Dasović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika, kad su tamburaši htjeli na kraju malo ramena od instrumenata odmoriti, nastavio je zabavljati sve okupljene svirajući na gitari stare rock i druge hitove. Da nisu samo daske koje život znači jedino što privlači glumce u slavonski kraj, potvrdili su Goran Navojec i Vedran Mlikota. Jer nije Brzica samo za svoje potrebe pripravljao delicije (kojih će mu zasigurno brzo ponestati zbog brojnih zabava koje organizira u svom domu), nego i za prijatelje. Pa kad je riječ o prijateljstvu Navojec se predao Brzom u ruke rakavši neka njegovo kulenje i kobasice napravi prema njegovom ukusu, jer mu vjeruje, a Mlikota je i sam napravio omjere dodataka za svoj kulen.