Bio je to sasvim pristojan jesenski oproštaj nogometaša Osijeka od svojih navijača. U Gradskom vrtu pala je posljednjeplasirana momčad prvenstva – Rudeš. Neupućenom će pobjeda bijelo-plavih protiv takvog suparnika izgledati kao "dobro jutro", ali momčad iz Zagreba u prethodna dva međusobna ogleda oba puta uzela je Osječanima po jedan bod.

Ovaj put nisu imali šanse za tako nešto. Osijek je odlučio sam biti gosopdar svoje sudbine. Ništa nisu prepustili slučaju, iako su, možda, za nečiji ukus predugo kucali na vrata vodstva. Trebalo je gotovo sat vremena za pronalaženje pukotine u čvrsto sazidanoj obrani gostiju, ali kad je Benedik Mioč svojim ovosezonskim prvijencem to učinio, kasnije je sve išlo kao "po špagi".

Možda to nije bila tako rastrčana i živa partija bijelo-plavih kao protiv Slaven Belupa, ali s obzirom na stanje terena kojeg je otopljeni snijeg dobro namočio i raskvasio, nije bilo objektivno očekivati lepršavost i ljepotu. Osijek se dobro prilagodio uvjetima u kojima se igralo, teško je radio, pritiskao kad je god to bilo moguće, a suparnika je limitirao na pokušaje s distance. I nije Rudeš to uopće loše radio. Bilo je nekoliko opasnih udaraca Pavića, a najneugodniji je bio onaj Entrenin, desetak minuta nakon Osijekovog vodstva koji je uzdrmao desnu lijevu vratnicu. Da je taj udarac bio samo centimetar-dva udesno, umjesto vratnice tresle bi se noge bijelo-plavih i njihovih navijača jer bi to značilo "povratak u rudnik". Ipak, bila bi to određena nepravda, jer Osijek je doista poduzeo sve kako bi pobijedio tu utakmicu. Stav je opet bio pravi, borba, zalaganje, želja. Svega je bilo, a ono najvažnije napravili su osječki nogometaši i više nego dovoljno prilika. Bilo ih je desetak, a opet su, kao i protiv Koprivničana, dvaput pogodili okvir vrata. Možda su toliki promašaji frustrirajući, ali sada Osijek stvara mnogo prilika i iz te kvantitete dođu i pogoci.

- Čestitke igračima jer uvjeti za igru bili su baš zahtjevni, a mi smo i u takvim okolnostima uspjeli proizvesti veliki broj prilika za pogotke. Ne želim podcjenjivati Rudeš, ali mislim kako je naša pobjeda mogla biti još uvjerljivija - rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka, a onda lansirao jedno zapažanje u klasičnom njegovom stilu:

- Ispada da što mi više radimo na završnici akcija na treninzima, sve to teže realiziramo na samim utakmicama.

To je ipak varljiv pogled. Taj rad na završnici itekako se isplatio, jer Osijek danas djeluje daleko organiziranije i opasnije za suparnička vrata. Malo-pomalo Zekić dolazi do željenih stvari u igri svoje momčadi.

- Ove dvije posljednje utakmice odigrali smo stvarno dobro, posebno me veseli reakcija momčadi nakon ispadanja iz Kupa. Uspjeli smo se podignuti i odigrati dva odlična susreta. Rekao bih i dva najpametnija susreta ove jeseni prvenstva. Stvorili smo mnogo prilika, a suparnicima nismo dali praktično ništa. Vidio sam mnogo dobrih stvari u ova dva susreta - kaže trener bijelo-plavih.

Dva susreta zaredom Malenica je ostao "čiste mreže". To se ove sezone još nije dogodilo. Isto kao što se nije dogodilo da Zekić u prvenstvu, ove jeseni, dvaput zaredom na teren pošalje posve istu momčad od prve minute. Iskreno, Osijek je daleko urednije počeo izgledati kada je konce organizacije igre u svoje ruke uzeo Nikola Jambor. Nema više bezbroj prodanih lopti u otvaranju igre, sve je nekako stabilnije i mirnije, a to je bijelo-plavima baš znalo nedostajati.

Osječani su tako u pobjedničkom tonu zaključili prvi dio sezone kada su u pitanju susreti na domaćem terenu. Publike je bilo još manje nego protiv Slaven Belupa, jer vremenski uvjeti nagnali su stvarno samo one najzagriženije da dođu na stadionu. Oni navijači koji su došli dobro su se zabavili. Pjesma se orila cijelu utakmicu, a na koncu su se imali čemu radovati. Posebno nakon nove majstorije Petra Bočkaja. Osijek je opet izgledao dobro, a i kako može izgledati kada se počeo buditi njegov prvi čarobnjak Dmitro Lopa, kada su vezni igrači konačno počeli aktivno sudjelovati u završnicama akcija, pa je Mioč svoju vrlo dobru igru konačno okrunio pogotkom, a da je Marić bio prisebniji mogao je Mioč upisati i asistenciju. Mrtvu mu je priliku priredio, ali je Marić gađao u gredu. Na žalost u krivom trenutku. To treba raditi u klupskoj TV emisiji bijelo-plavi jedanaesterac, u kojoj igrači u dvobojima moraju gađati grede, a ne na utakmici. Naravno, lako se šaliti nakon dvije tako uvjerljvije partije. Za kraju jesen ostaje još riješiti pitanje Istre 1961 sljedeće subote u Puli. Valjda će i taj susret bijelo-plavi biti spremni odigrati na slično kvalitetan način...