S predsjednikom Hrvatske seljačke stranke Krešom Beljakom, koji je nedavno posjetio Osijek, razgovarali smo o stanju u toj stranci, ali i na hrvatskoj političkoj sceni u cjelini.

Prije nekoliko ste dana rekli kako zagovarate široku koaliciju kontra vladajućih u kojoj bi bili svi, od SDP-a do Mosta. Koliko je to realno s obzirom na dosadašnje odnose tih dviju stranaka, kao i loša dosadašnja iskustva sa širokim koalicijama?

- Tu sam u principu mislio na postojeći izborni zakon, koji je takav kakav jest - loš, ali je zakon. A zakone moramo poštovati. Što se tiče eventualnog izbornog uspjeha, i to nas povijest uči, on je moguć samo uz široku suradnju opozicijskih stranaka. To je jednostavno tako. Po zakonu stranka koja ima 30 posto potpore, a to je HDZ, da su sutra izbori, dobila bi možda čak i sama većinu u Saboru ili bi bila vrlo blizu tome i to zato jer su ostale stranke često razjedinjene. Mi se danas slažemo oko mnogo stvari i siguran sam da je jedan opozicijski blok, bio on predizborni ili poslijeizborni, taj koji može preuzeti odgovornost za upravljanje Hrvatskom. To je jedina mogućnost. Sve ostalo ide naruku HDZ-u i svi oni koji govore protiv suradnje SDP-a, Mosta, HSS-a, Glasa... rade za HDZ. Svjesno ili nesvjesno, to je jednostavno tako, bez obzira na to iz koje stranke dolaze ili gdje se nalaze. Naravno da postoje razlike, postojale su i u velikoj koaliciji kada je Račan postao premijer. No, to je jedini način. Druga opcija je da HDZ vlada državom, a kako vlada imamo prilike vidjeti posljednjih 27 godina.

Mogu li tu SDP i Most pronaći liniju na kojoj će surađivati, s obzirom na loša dosadašnja iskustva?

- Moraju to pronaći. Mislim da Most više nema opciju treći put ići s HDZ-om. Koliko mogu predvidjeti, ne bih rekao da će Most kao opcija nestati, nego će i dalje biti relevantna politička stranka. Tako da je njihov put - ili ponovno s HDZ-om ili se dogovoriti s “drugom stranom”. Ili pak probati sami, no s nekim opet poslije izbora moraju razgovarati. Dakle, ako neće biti suradnje SDP-a i Mosta, HDZ će ostati na vlasti. To je vrlo jednostavna matematika.

Stipe Gabrić Jambo je odlučio napustiti HSS, ne tako davno iz stranke je izbačena i Marijana Petir. Može li HSS, koji ima vrlo malo ljudi prepoznatljivih na državnoj razini, pronaći neka nova imena?

- Ne znam da su spomenuti bili toliko prepoznati u javnosti jer su gubili izbore i što se tiče nacionalne razine, i što se tiče lokalne razine. Dakle, to su izborni gubitnici. Stipe Gabrić bio je 2016. kandidat na zajedničkoj listi, a kao jedini HSS-ovac ne da nije uspio dobiti dovoljan broj preferencijalnih glasova da bi ušao u Sabor nego je taj broj bio minimalan. Izgubio je izbore u Metkoviću kao kandidat za gradonačelnika, a Marijana Petir izgubila je izbore u svojoj općini koja se zove Velika Ludina i za koju 90 posto ljudi nije čulo. A tamo odakle ste, gdje ste doma, tamo vas ljudi najbolje poznaju, tako da to više govori o njima nego o HSS-u. Rejting HSS-a je mali, puno manji nego bismo članstvo i ja to željeli, ali uprkos svim ovim turbulentnim stvarima koje se događaju, on je stabilan i u stalnom rastu. Ne bih rekao da smo išta izgubili, mislim da samo dobivamo jer ljudi koji igraju utakmicu na način da pokušavaju zabiti loptu u vlastiti gol, pa bili oni i najveće zvijezde, ne mogu igrati za ekipu. Politika je momčadski sport.

Koliko ste zadovoljni pozicijom HSS-a u Slavoniji i Baranji, regiji koja bi za vašu stranku trebala biti jedno od središta interesa, i kako to promijeniti nabolje?

- S kim god od ljudi neke srednje generacije razgovaram, svi kažu da im je djed ili netko bio u HSS-u. Tako da gdjegod malo zagrebete pod površinu, ne samo u Slavoniji nego u cijeloj Hrvatskoj, naći ćete HSS. HSS je izvorna hrvatska politička ideja koja je sustavno zatirana od 1941. godine, kada nam je zabranila rad ustaška vlast, pa onda 1945. komunisti. Da bi upravo oni 1990. osnovali HDZ i druge stranke i opet HSS na neki način odgurnuli u neki “poljoprivredni sindikat” i preuzeli na umjetan način prostor koji je politički predispoziran za jedinu ozbiljnu hrvatsku političku ideju. Na nama je da to pokušamo prikazati ljudima, a koliko ćemo u tome biti uspješni, to ćemo vidjeti.