Već dugo slušamo o tome kako u IT sektoru, godinama jednoj od najboljih poduzetničkih priča u Osijeku, kronično nedostaje kadar. Međutim, tema kojom smo se odlučili pozabaviti žene su u IT sektoru. Zašto ćemo u IT tvrtkama rijetko naići na programerke i zašto se taj sektor više smatra muškim? Kako ohrabriti djevojke da se okušaju u tom vrlo traženom i razvijenom zanimanju kako bi se izjednačio broj zaposlenih žena i muškaraca?

- Ogorčena sam zbog toga što žene još uvijek nisu otkrile da je programiranje najisplativija stvar koju mogu raditi - od kuće. Trudna sam osam mjeseci, radim puno radno vrijeme, pola tjedna radim od kuće, vodim četveročlani tim u marketinškoj tvrtki i nemam baš nikakav problem - otkriva nam Tamara Katarajn, projekt-menadžerica bjelovarskog Parpar Studija.

Direktor osječkog Mono Softwarea Denis Sušac kaže kako trenutačno imaju osam zaposlenih programerki, ali i više od četverostruko više programera.

- U rano vrijeme postojanja računarstva i računalne znanosti bilo je podjednako žena i muškaraca u ovom poslu, a onda je sve krenulo po zlu dijeljenjem poslova na muške i ženske. Sve je to do odgoja; djevojkama se od djetinjstva daju kuhače i škare za kosu, ak dečkima daju alate upućujući ih da se bave tim zanimanjima. Ne vidim promjene nabolje na vidiku, trebala bi se promijeniti kompletna atmosfera u društvu, ali i odgoj. Većini je djevojaka, kad odrastu, ovaj naš posao, gdje mnogo baratamo kodovima, dosadan, i zato djecu treba od malih nogu učiti tehničkim vještinama - smatra Sušac.

Ana Šebetić, front-end developer u osječkoj IT tvrtki Gauss, kaže da ju je informatika oduvijek zanimala.

- To što je u IT-ju manje žena nego muškaraca ni najmanje me nije obeshrabrilo. Drago mi je što sam tako odlučila jer je ovaj posao dinamičan, zanimljiv i izazovan. Raditi s muškim kolegama uopće nije loše, dapače, nekada je zabavnije nego u ženskom kolektivu. Samostalno sam se educirala s pomoću svih dostupnih izvora, koristeći se internetom i radeći vlastite projekte koji su mi pomogli da dođem do zaposlenja. Znanje nikad nije bilo dostupnije, sve što trebate je besplatno i potrebna je samo upornost i želja. S više žena u našoj tvrtki, ali i općenito u ovom sektoru, sigurno bi nastupile neke pozitivne promjene i znatni pomaci prema boljem - smatra Ana.

Svestrana Dijana Penić iz osječke tvrtke Mono Software radi kao programerka, projekt-menadžerica i testerica softwarea.

- U ovom sam se sektoru pronašla igrom slučaja. Završila sam jezičnu gimnaziju, ali studiranjem na FERIT-u programiranje mi se nametnulo kao logičan izbor. Odlučila sam okušati sreću u Monu i upalilo je. Sviđaju mi se način rada, ekipa, dinamika u poslu i okušala sam se u više stvari već na ovom svom prvom radnom mjestu. Savjetujem i ostalim djevojkama da bar pokušaju i vide u kojem će smjeru krenuti - kaže Dijana.

Ivana Pavelić iz Styrije ima pomalo neobičnu priču. Završila je za farmaceutskog tehničara, ali je u to vrijeme počela kriza u kemijskom sektoru te je odustala od studija kemije. Upisala je FERIT jer je razvoj softvera bio na glasu kao perspektivna branša.

- Posao sam našla već dva mjeseca nakon diplome, iako sam imala malo dijete kod kuće. Ovo mi je treće radno mjesto i nisam se susrela s diskriminacijom, ali su me nekad znali pitati planiram li imati još djece. Malo žena radi ovaj posao, jer je, realno, to vrlo zahtjevan posao, koji je uza sve obaveze koje ima mlada žena, pogotovo ako ima djecu, vrlo iscrpljujući. U moje je vrijeme samo nekoliko djevojaka studiralo na mom smjeru - računarstvo, ali posljednjih se godina broj djevojaka znatno povećao. Tek sam na ovom radnom mjestu počela raditi s kolegicama, razvojnim programerkama - ističe Ivana.