Alpska republika već je dugo pod posebnim povećalom još od vremena kada je njome predsjednikovao bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim, koji je uspješno skrivao svoju nacističku prošlost uključujući i srebrnu Kolajnu krune kralja Zvonimira s hrastovim lišćem dobivenu od Ante Pavelića.

No, Waldheim je u usporedbi s jednim drugim Austrijancem, onim rođenim u Brunnau na rijeci Innu na samoj granici Gornje Austrije i Bavarske, bio mala beba.

Naravno, bivši austrougarski feldwebel Josip Broz, čiji se sinak Aleksandar još i danas junači na svojoj bivšoj očevini stečenoj na sumnjivi način, riječ je o gruntu u Samoboru poslije poklonjenom “široj društvenoj zajednici”, a čijim je vinogradarskim bogatstvom raspolagao Todorićev Agrokor, sve je to bilo jako poznato.

Ucjenjujući bivšeg Wehrmachtova obavještajca u činu oberleutnanta s ratnim rasporedom na Kozari i Kosovu te u Sarajevu, čiji se otac prezivao izvornim češkim prezimenom Watzlawick, prepredenjak iz Kumrovca itekako je profitirao gradeći predodžbu o sebi kao vizionaru i mirotvorcu. Usput, prezime Brozove bivše supruge, slovenske Njemice Herte Haas, koja je to imanje navodno kupila na ime Vande Novosel, skojevke podrijetlom iz buržoaske obitelji, zvuči “ganz österreichisch”.

Što se to događa s Austrijom najbolje je svojom izvrsnom karikaturom opisao Srećko Puntarić Felix koju je Večernjak objavio dan nakon izbora u toj zemlji. U kratkom stripu nacrtnome u četiri kvadrata jedan čovjek prepričava drugome: “Sjeo sam u auto i krenuo u Austriju po špeceraj. Dođem do granice, kad tamo - nema Austrije!“ Drugi pita: „Kak nema Austrije?” i dobiva odgovor: “Pa tak! Nakon izbora Austrija je otišla u desno!” Na parlamentarnim izborima pobijedio je, kako se i očekivalo, dosadašnji mladi i nadobudni ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz (31) iz redova Austrijske pučke stranke (Österreichische Volkspartei, ÖVP). Zvan još i “Basti Fantasti”, “Wunderwuzzi” (čudo od djeteta) i “Schwarzer Messias” (crni mesija), Kurz je učinio čudo i od svoje gubitničke stranke napravio pobjedničku političku platformu promijenivši čak i tradicionalnu stranačku boju crnu u tirkiznu. Ambiciozni Kurz je za potrebe izbornog nadmetanja uštogljenu stranku austrijskih konzervativaca pretvorio u vlastiti pokret, što je mnoge podsjetilo na sličan recept nešto starijeg francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je sa svojim gibanjem En Marche osnovanim praktički ni iz čega osvojio ne samo Elizejsku palaču nego i francuski parlament. Dakako, u oba slučaja presudila je osobna karizma koje Kurzu i Macronu ne nedostaje.

Još dok je bio dužnosnik ÖVP-ove mladeži, nekonvencionalni Kurz je sablažnjavao starije članstvo pučana svojom akcijom podjele crnih kondoma pod krilaticom “Schwarz ist geil”, što bi se najpristojnijim riječima moglo prevesti kao “crno je seksi”, a za novine je pozirao u skupocjenom crnom terencu nazvanom podjednako bezobrazno “Geilomobile”, okružen dugonogim plavušama. Nomen est omen! Nije teško pretpostaviti da je Kurz tijekom svog odrastanja u multi-kulti okružju kozmopolitskog Beča među brojnim gastarbajterima upoznao osnove hrvatskog, što je njegovoj mladenačkoj političkoj i inoj mašti dalo krila. Uostalom, njegov prvi službeni posjet izvan granica Austrije kao ministra vanjskih poslova bio je onaj Zagrebu. U međuvremenu se odrekao crne boje u korist tirkizne, što je trebalo predstavljati pretvorbu konzervativnog u politički postmoderno i u tome je uspio.

Austrijanci su mu povjerovali i dali mu 32 posto glasova, što je sasvim dovoljno za predvodničku poziciju u pregovorima oko sastavljanja parlamentarne većine. Poznavatelji tamošnjih političkih prilika, ako baš ne dolaze s ultraljevice, austrijske pučane baš nikada ne bi povezali s nečim ekstremnim jer je posrijedi stranka tradicionalnog desnog centra koja se na vlasti desetljećima izmjenjivala s podjednako umjerenim socijaldemokratima koji pripadaju lijevom centru. Ipak, mladome Kurzu mnogi ne mogu oprostiti zauzimanje za zaustavljanje balkanske selilačke rute koja je, uz blagoslov njemačke kancelarice Angele Merkel dovela u Njemačku milijun izbjeglica. Postoje ljudi koji smatraju da je biološki ostarjeloj i kulturno homogenoj Europi hitno potrebna demografska ponova s došljacima iz Azije i Afrike te masovna islamizacija, a u Njemačkoj je ovih dana već otvorena rasprava treba li ta zemlja neki od muslimanskih blagdana proglasiti državnim kako bi se pridošlice u novoj sredini osjetile dobrodošlima. No, Basti Fantasti sigurno nije među njima. Onima koji tvrde da je Austrija ipak skrenula udesno daje za pravo činjenica da će Kurz novu koalicijsku vladu najvjerojatnije sastaviti zajedno s populističkom desničarskom Slobodarskom strankom Austrije (Freiheitliche Partei Österreichs, FPÖ) koju predvodi Heinz-Christian Strache.

Iz Češke se već moglo čuti (Karel Schwarzenberg) kako Austriji prijeti “orbanizacija”. Pariški list Le Figaro proglasio je Kurza “mladim vukom austrijske desnice”, a Sueddeutsche Zeitung iz Münchena na naslovnici je objavio naslov „Desna sablazan u Austriji“. Najdalje je otišao njemački satirički časopis Titanic, koji je odaslao tvit s fotografijom Sebastiana Kurza označenog kao snajpersku metu s naslovom “Napokon moguće: Ubiti bebu Hitlera!”

Novine koje su se 1989. usprotivile rušenju Berlinskog zida i ujedinjenju Njemačke tom porukom kao da sugeriraju kako Kurza treba odstrijeliti na vrijeme. Poziv je to na akciju ultraljevičarskim ekstremistima i anarhistima svake vrste, ali i islamističkim radikalima kojima se ovaj austrijski političar zamjerio zauzimanjem za zabranu nošenja hidžaba i burke na austrijskim ulicama. Čini se da mazohističkim Nijemcima nedostaje uzbuđenja kakvog je bilo u vrijeme dok je banda Baader-Meinhof dijelila pravdu na njemačkim ulicama. Za početak neka nered započne u susjednoj Austriji jer “bebu Hitlera”, ovdje je aluzija na Kurzovo dječačko lice više nego očita, treba na vrijeme metkom ili čime drugim zaustaviti. Ovaj “satirički” poziv na linč dolazi baš u trenutku kada Njemačka obilježava 40 godina od “vruće jeseni” koju su obilježile otmice i ubojstva u izvedbi ultraljevičarskih terorista.