Svrab, šuga ili scabies zarazna je, parazitarna kožna bolest koju izaziva okrugli člankonožac s osam nogu - Sarcoptes scabiei var. hominis. Jedini rezervoar je čovjek. Svake godine u svijetu oboli otprilike 300 milijuna ljudi. Od svraba obolijevaju svi, neovisno o spolu, dobi i socijalnom statusu.

Redovito održavanje higijene neće spriječiti zarazu ako je ostvaren kontakt sa zaraženom osobom. Svrab je opisan još u Bibliji, spominje se i u Aristotelovim spisima, a ime mu je nadjenuo rimski liječnik Celzus. Naziv bolesti potječe od latinske riječi scabere, što znači svrbjeti, a upućuje na glavni simptom te zaraze. Glavni čimbenik rizika za prijenos bolesti je napučenost, pa se kao zaraza javlja u javnim ustanovama: školama, dječjim vrtićima, staračkim domovima i vojarnama.

Ženka parazita velika je samo 0,5 mm, živi u kanalićima koje buši u površinskim slojevima kože i u njima polaže 20 - 30 jaja, što izaziva jak svrbež. U sljedećih nekoliko dana iz jaja izlaze ličinke, one se “presvlače” nekoliko puta dok se ne razviju u odrasle mužjake i ženke koji izlaze na površinu kože. Nakon oplodnje mužjaci ugibaju, a ženke započinju novi ciklus polaganja jaja, a u koži domaćina mogu preživjeti od tri do četiri tjedna. Grinje se prenose dugotrajnijim tjelesnim kontaktom, dužim od deset minuta, najčešće zajedničkim spavanjem, nošenjem tuđe neoprane odjeće, ručnicima, dekama. Česta je zaraza i pri spolnom kontaktu. Mačke i psi također mogu biti prijenosnici, no svaka vrsta Sarcoptesa preferira svog domaćina i ne može dugo preživjeti na drugoj vrsti.

Prvi znak da je osoba zaražena je intenzivan svrbež kože, posebno noću i na toplom, danju se smiruje. Javlja se otprilike 2 - 8 tjedana nakon kontakta sa zaraženom osobom, ali ako je došlo do ponovne zaraze, tada se svrbež javlja već nakon 1 - 4 dana od izlaganja grinji. Nesnosan svrbež nastaje kao imunološka reakcija domaćina na bjelančevine parazita. Na koži se mogu uočiti simetrične promjene u obliku crvenkastog osipa, mjehurića i sitnih kanalića, crvenkasto-sive boje, koji su zavijeni i dugi nekoliko milimetara, a na jednom kraju mogu imati jedva vidljivu tamnu mrljicu, ženku koja polaže jaja na kraj kanalića. U kasnijem tijeku češanjem nastaju ogrebotine i kraste koje se mogu inficirati sekundarno bakterijama, pa se kanalići teže uočavaju. U djece mogu biti zahvaćeni i glava, lice, vrat, dlanovi i tabani, dok u odraslih to nije prisutno.

Klasični svrab ima većina oboljelih. Norveški svrab ili hiperkeratotički oblik javlja se vrlo rijetko i uglavnom je prisutan kod zapuštenih slučajeva, kronično bolesnih, slabije otpornih strarijih i kod imunokompromitiranih poput oboljelih od AIDS-a. Osobe oboljele od ovog oblika svraba izrazito su zarazne za okolinu jer je u njihovim kožnim promjenama prisutan vrlo veliki broj parazita. Promjene se nalaze po cijelom tijelu, u obliku generaliziranog dermatitisa i zadebljanja kože, a uobičajeni svrbež može izostati. Kod norveškog svraba rizičnim za prijenos bolesti smatra se čak i kratkotrajno rukovanje. Bolesnika je potrebno brzo i učinkovito liječiti kako bi se spriječilo širenje svraba u okolinu. Scabies incognito je neobičan, atipični oblik svraba koji se javlja nakon lokalne primjene kortikosteroida.

Odraslog parazita, njegova jaja i ličinke traži se mikroskopski u strugotinama kože, i to najbolje na svježim sumnjivim promjenama. Metoda ima nisku osjetljivost i ako je prisutan mali broj grinja, moguće je da pretraga bude negativna. No, ako osoba ima karakteristične kliničke smetnje, a posebno ako potvrđuje kontakt sa zaraženim osobama, mora se provesti odgovarajuća terapija kao i pojavu svraba prijaviti epidemiološkoj službi jer je svrab bolest čije prijavljivanje je obavezno prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Osoba se smatra zaraznom do potpunog završetka liječenja, i u tom razdoblju ne treba ići u školu, na posao, na liječenje u dnevnu bolnicu i slično.

Rano postavljanje dijagnoze i učinkovito liječenje najznačajnije su mjere suzbijanja. Obvezno je istovremeno liječiti bolesne i sve osobe iz neposredne blizine oboljelog kao i spolne partnere, bez obzira na to imaju li simptome ili ne. U posebnoj su opasnosti osobe koje njeguju nemoćne osobe, patronažne sestre i njegovateljice zbog intenziteta njihova kontakta kao i velikog broja korisnika s kojima dolaze u kontakt. Dijagnozu svraba postavlja liječnik, a kod primjene antiskabicidnih lijekova oboljeli se moraju strogo pridržavati uputa liječnika. Svakako bi trebalo koristiti jednokratne nesterilne rukavice pri nanošenju lijeka kao i rukovanju s posteljinom i rubljem bolesnika i zaštititi podlaktice od direktnog kontakta s kožom oboljelog.

Neobično je važno učinkovito uništavanje grinja i njihovih jaja na tijelu oboljelih kao i predmetima kojima se koristio, kao što su posteljina, odjeća i ležaj. Lijek izbora je 5 % permetrin u obliku kreme, losiona ili gela kod odraslih i djece starije od dva mjeseca. Ne bi se trebao primjenjivati odmah nakon kupanja kad je koža pojačano prokrvljena jer to ubrzava sistemsku apsorpciju lijeka i povećava opasnost od iritacije kože. Nanosi se na čistu, suhu kožu od vrata do nožnih prstiju, ali treba izbjegavati oči, nos i usta. Posebno ga oprezno treba utrljati ispod noktiju, gdje se mogu zadržati paraziti. Kod djece treba nanijeti sredstvo i na lice i na vlasište. Nakon što se krema osuši, treba odjenuti čistu odjeću, promijeniti posteljinu i ostaviti da lijek djeluje bar osam sati, najbolje preko noći. Potom se ispire i odijeva čista odjeća. Ako se ruke peru u vrijeme djelovanja lijeka, treba ih ponovno namazati, posebno ispod noktiju. Kod ososba s klasičnom kliničkom slikom antiskabicid se primjenjue dva puta u razmaku tjedan dana. Kod asimptomatskih kontakata dovoljna je jednokratna primjena lijeka. Na raspolaganju nam je i benzibenzoat kao 25 % emulzija, no ne preporučuje se u djece mlađe od šest godina, odraslih s osjetljivom kožom, kod promjena koje su sekundarno inficirane, kao ni kod dojilja i trudnica. Postupak je sličan već opisanom, ali se ponavlja 3 - 5 dana uzastopno, a nakon završetka liječenja promijeni se rublje i posteljina. Kod norveškog svraba primjenjuje se oralni lijek prema preporuci dermatologa, a antiskabicidnu emulziju treba primijeniti u više navrata. Kod trudnica i dojenčadi do dva mjeseca primjenjuje se krema s 5 % sumpora.

Svrbež može potrajati i do dva tjedna nakon uspješno provedenog tretmana. Samo ako traje duže od mjesec dana i pojave se nove promjene, treba se javiti liječniku. Osoba je zarazna sve do potpunog završetka liječenja. Posteljinu, rublje i ručnike oboljelog koje je koristila unutar tri dana od početka liečenje treba oprati na temeraturi većoj od 60 °C ili kemijski očistiti. Parazit ne može preživjeti izvan čovjekova tijela duže od 48 do 72 sata, kao ni izlaganje temperaturi od 50 °C ili višoj duže od deset minuta. Madrace i pokrivače koji se ne mogu prati treba sedam dana držati u zatvorenim plastičnim vrećama, nije ih potrebno spaljivati. Namještaj i tepihe treba usisati, a vrećicu potom odmah baciti. Dezinsekcija prostorija nije potrebna, provode se samo rutinske mjere čišćenja. Izolacija bolesnika s klasičnim svrabom nije potrebna ako svatko ima svoj krevet. Ako je riječ o pojavi svraba u ustanovi, uprava treba razmotriti obustavu prijma kao i otpusta štićenika. Kod norveškog svraba bolesnik treba biti izoliran od ostalih koji nemaju takav oblik bolesti.

Uz pravilnu dijagnozu i liječenje prognoza ove infekcije je kod zdravih osoba odlična. U sprječavanju ponovne zaraze nužno je da svi članovi obitelji i spolni partneri budu istovremeno liječeni. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje. Važno je što ranije se pri pojavi simptoma javiti liječniku, ne skrivajući svoje simptome. Samo tako se može spriječiti širenje ove neugodne zarazne bolesti.