Ranjavanje Zdravka Mamića, savjetnika Dinama, oštro su, netom nakon događaja, osudili taj nogometni klub i Hrvatski nogometni savez, a u srijedu i premijer Andrej Plenković.

Atentat na Mamića u Tomislavgradu, gdje je išao posjetiti očev grob, nije prvi napad na jednu od najkontroverznijih javnih osoba u Hrvatskoj, a fizički napad na njega u lipnju na Braču izazvao je i brojne neprimjerene reakcije, pogotovo u dijelu Dalmacije. O tome je najbolje svjedočio Torcidin performans “Udri mučki” - gdje je prva nagrada za onoga tko najbolje “raspali” lutku Zdravka Mamića i pošalje ju u more bila - ljetovanje na Bolu i pizza. “Vodili smo se mišlju da umjetnost provocira i propitkuje stanje svijesti u državi”, istaknuo je jedan od organizatora. No, očito se nisu vodili mišlju da time relativiziraju taj napad, veličaju nasilnike i potiču daljnje nasilje, poput ovoga koje se dogodilo u utorak. Istoj priči pripadaju i iscrtavanje “svastike” na poljudskom travnjaku, kao i pokušaj prekida utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu.

Prava reakcija institucija izostala je u svim tim primjerima, uz eventualne pokušaje da se nemoć ili nevoljkost prikriju pojedinačnim skromnim kaznama. Slično je ozračje i sada, posebice na društvenim mrežama, gdje u pravilu izostaje osuda atentata, a pojedinci i veličaju ljude koje “herojski” pucaju iz zasjede na mjestu gdje mu je pokopan otac pa pobjegnu. Sugerira se i kako je Mamić sam organizirao “atentat” u kome će “biti samo ranjen u nogu”, kako bi izazvao samilost na sudu. Jer, upravo je u Osijeku u tijeku proces protiv Mamića zbog optužbi za financijske malverzacije u transferima poznatih hrvatskih nogometaša. Međutim, Mamićevi postupci i ponašanje, kao i u svakom drugom slučaju, ne mogu opravdati oružani napad. Zašto mnogi tako reagiraju na takve ekstremne pojave, nije li i ovaj put izostala prava osuda toga čina i u kojoj se mjeri time potiče novo nasilje pitali smo i hrvatske sociologe.

Zlatko Miliša, sociolog sa Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, ističe kako svi znamo Zdravka Mamića i njegove iritirajuće javne nastupe, s izjavama koje su često na granici uljuđenog ponašanja. No, dodaje, doista su zaprepašćujuće ne samo višekratne prijetnje, a ovaj put i djelovanje vatrenim oružjem, nego i reakcije na sve to.

- To je strašno, to više što i zakonski postoje sankcije kada na tzv. društvenim mrežama širite govor mržnje. Ne znam znaju li ti ljudi da je to utuživo? S druge je strane doista frapantna šutnja stručnjaka, pa ako hoćete i politike, gdje tek tu i tamo netko o tome da kurtoaznu izjavu suosjećanja. Kao što su to istraživanja pokazala na tinejdžerima, gdje oni koji su nasilničkog ponašanja postaju viđeni i “face” među vršnjacima, bojim se da tako i ovdje svojim ponašanjem ljudi koji su odavno napunili 18 godina sebi stvaraju prostor da bi se time “brendirali”, u najnegativnijem smislu te riječi - kaže Miliša.

Sociolog i publicist Slaven Letica rekao nam je kako “ljudi gotovo pa uživaju u toj činjenici, ne vodeći računa da je to stvaranje ozračja linča i negiranje same ideje pravne države”. Letica se slaže s tezom da je slična reakcija bila i nakon nedavnog fizičkog napada na Mamića na Braču. Uputio nas je i na svoju objavu na Facebooku o tome. “Vidim da su neki moji Facebook prijatelji objavili zlurade i 'duhovite' zapise povodom ranjavanja Zdravka Mamića koji polaze od implicitnog stava ‘to je i zaslužio’. Ozračje linča (riječ dugujemo američkom vojnom časniku i sudcu Charlesu Lynchu koji je prijestupnike i okrivljenike kažnjavao bez sudskog postupka) ne pomaže izgradnji pravne države i kulture poštivanja zakona. To što pojedinac privatno misli o Zdravku Mamiću ne smije biti razlog da se javno iskazuje veselje zbog njegova ranjavanja. Čak i u 'kravarskim' (kaubojskim) holivudskim filmovima pisci scenarija pledirali su za pravnu državu, poštivanje zakona i zakonito suđenje, a ne za uzimanje pravde u ruke razularene gomile, pojedinca-osvetnika ili plaćenoga ubojice”, napisao je Letica.