Nije čest slučaj da novinari, uredno pozvani na neki događaj, “poljube” vrata. No, upravo se to prije nekog vremena dogodilo našem reporterskom dvojcu kada je pokušao medijski popratiti podjelu humanitarne pomoći u organizaciji Kršćanske humanitarne udruge “Putevi milosti”.

Nije uspjelo ni dodatno provjeravanje adrese ovih humanitaraca na njihovoj službenoj internetskoj stranici, gdje je uporno pisalo Pejačevićeva 3, iako su nas njihovi dojučerašnji susjedi na toj adresi uvjeravali kako su se “Putevi milosti” odselili nekamo drugdje. Nije upalilo ni pozivanje na ponuđeni broj mobitela na koji se toga dana nitko nije javljao, ni jutarnje slanje upita elektroničkom poštom o tome gdje će se podjela humanitarnih paketa održati. Tek drugi dan nakon podjele humanitarne pomoći, koju financira Europska unija preko svog Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), na internetskoj je stranici “Puteva milosti” osvanula njihova nova adresa - Bračka ulica 140a.

Naposljetku smo ipak, nakon nekoliko otkazivanja sastanka, susreli Krešu Žarkovića, predsjednika te humanitarne udruge osnovane 2012. godine u Osijeku. Ideja o osnutku “Puteva milosti” rodila se među suradnicima istoimenog kršćanskog portala na kojem je Žarković bio urednik. Kako nam je objasnio, skromne su humanitarne akcije zamijenili od početka ove godine ozbiljnom podjelom humanitarne pomoći nakon što su sa svojim projektom 2016. prošli na natječaju za dodjelu nepovratnog novca iz EU-a. Riječ je o novcu koji dodjeluje FEAD u iznosu od 85 posto, a ostatak se podmiruje iz hrvatskog državnog proračuna. Prema Žarkovićevim riječima, pomoć u paketima teškim 40 kilograma od veljače do srpnja dobilo je 2500 obitelji ili približno 8000 ljudi iz pet slavonskih županija i Splitsko-dalmatinske u kojoj je također sve donedavno postojao ogranak “Puteva milosti”. Kriterij za dobivanje pomoći bio je da mjesečni prihod ne iznosi više od 800 kuna po članu obitelji. Razišli smo se tada prilično neobično, nakon što se Žarković na naše pitanje gdje je sve dijeljena pomoć, osim u Osijeku i Solinu (500+500 od ukupno 2500 paketa, kako nam je rekao), uznemirio i rekao kako nam o tome ne može detaljnije govoriti.

Nažalost, taj razgovor s Krešom Žarkovićem bio je sve donedavno naš jedini kontakt s “Putevima milosti” koji su odlučili ingorirati medije. Sa Žarkovićem smo se ipak još jednom čuli telefonski kada je, na naše iznenađenje, odgovorio na naš poziv. Razlog nam je bio gašenje splitskog ogranka udruge, a o čemu je pisala Slobodna Dalmacija. Razlog prestanka rada “Puteva milosti” u Dalmaciji, kako je tamošnjim medijima rekla Vesna Knežević, donedavna dopredsjednica udruge, “bahati su siromasi i lažni socijalni slučajevi”. Ona spominje i prijetnje te lažne prijave policiji. Žarković je rekao kako je negativnih slučajeva bilo i u Slavoniji, ali da je to zanemariv broj. Dodao je kako to nije razlog da udruga prestane raditi. Žarković i dalje inzistira na tome da o “Putevima milosti” što manje pišemo jer, kako kaže, “pomaganje ljudima nema smisla ako se o tome mnogo govori”. Naše je mišljenje pak kako nema potrebe za tajnovitosti kada je riječ o trošenju javnog novca, makar on bio namijenjen humanitarnim potrebama.