U općoj javnosti vlada dojam da je učiteljski poziv lako i jednostavno zanimanje, s mnogim povlasticama. No je li baš tako? Kako učitelji doživljavaju svoj posao i zanimanje?

- Učiteljsko zanimanje nikako ne bi trebalo percipirati kao lako, ili jednostavno zanimanje. Pokazalo se da učitelji svoju profesiju promatraju kao iznimno važnu i zahtjevnu, ali i podcijenjenu u današnjem društvu. Naime, suvremeni kontekst u kojem učitelji rade, a djeca se odgajaju i obrazuju, obilježen je složenim i ubrzanim promjenama na polju komunikacijskih i informacijskih tehnologija, u sustavu vrijednosti te suvremenom obiteljskom životu. U usporedbi s vremenom od prije 10 do 15 godina djeca znatno više provode vremena za računalom, komuniciraju i druže se preko društvenih mreža, žive u jednoroditeljskim obiteljima, ili na dvije adrese. Također, u kontekstu suvremenih tehnologija u kojem se do većine informacija može doći relativno jednostavno i u vrlo kratkom vremenu, vrijednost znanja koje se stječe na klasičan način u školama sve se više relativizira. To postaje još očitije u hrvatskim (post)tranzicijskim prilikama, gdje su mnogi svakodnevni svjedoci mogućnosti ostvarivanja uspjeha i dobroga materijalnoga statusa i bez stjecanja posebnih znanja, vještina i kompetencija kroz formalno obrazovanje.

Što učitelji iznose kao najveću teškoću u svojem radu? Što im najviše smeta, čime nisu zadovoljni?

- Ispitani učitelji govorili su o brojnim percipiranim teškoćama s kojima se susreću u svom radu koje se općenito mogu povezati s učenicima, roditeljima, radnim kolektivom i obrazovnim sustavom općenito. Pa tako od teškoća koje proizlaze iz rada s učenicima izdvajaju nedostatak “kućnoga odgoja” današnje djece, manjak kompetentnosti i samopouzdanja za rad s učenicima koji se obrazuju prema prilagođenim i individualiziranim programima te specifičnosti suvremenih generacija djece koje je teže motivirati i zainteresirati za rad i koja su često nespremna na ulaganje značajnih napora. Što se tiče roditelja, problematičnim vide učestalo zadiranje u njihov rad, primjerice kada su u pitanju kriteriji ocjenjivanja, golem pritisak da se djeci daju što bolje ocjene uz iskrivljenu percepciju djetetovih realnih mogućnosti te oslobađanje odgovornosti djeteta za vlastito ponašanje. Međutim, najveći broj percipiranih teškoća učitelji vežu uz karakteristike obrazovnoga sustava općenito.(IVAN TAŠEV/GK)

Dr. Irena Burić voditeljica je višegodišnjeg međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta o emocijama učitelja i njihovim uzrocima i učincima na radnu motivaciju, psihološku dobrobit, kvalitetu poučavanja i odnose s učenicima.