Više od dva i pol kilometra flizelina izrezanog u pola metra široke vrpce utrošila je Ana Mušćet za rukom ispisanu (istkanu, zapravo) prvu knjigu Krležinih “Zastava”. Bio je to njezin diplomski rad “Zastave/Liječenje zemlje”, za što joj je trebalo pet i pol mjeseci. I isplatilo se jer joj je donijelo Grand Prix u četvrtak u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku (uz samo na otvorenju ove manifestacije viđenu gužvu!) otvorenog 25. slavonskog biennala. Posvetila ga je prije nekoliko dana preminulom prof. Slavomiru Drinkoviću. Njezin je rad, naglašava autorica, predodređen da nestane jer će tijekom izlaganja, pod utjecajem svjetlosti, ispisani tekst izblijedjeti.

Izložba “Granice vidljivosti” postavljena je u MLU do kraja veljače 2017., a posjetitelji osim pobjedničkog rada mogu vidjeti i one kojima je Ocjenjivački sud u sastavu: Leonida Kovač (predsjednica), Jasmina Bavoljak, Kata Mijatović, Iva Prosoli i Valentina Radoš dodijelio tri jednakovrijedne Ex Aequo nagrade: “Mozart” Tomislava Brajnovića, film “Na plaži” Gorana Škofića i instalacija “Nevidljivi šator” Ane Sladetić, rađena upravo za ovu manifestaciju. Jedno od dva priznanja ostaje u Osijeku, ono Marku Dješki za animirani film “Grad duhova”, dok je drugo otišlo u Italiju, autoru Francescu Paolucciju za rad “Migranti”, koji je na otvorenju došao sa svojim glumcima. Novoustanovljena nagrada - samostalna izložba u MLU u 2018. pripala je Kseniji Turčić za rad “Joie de vivre”.

Kratko i intimno uvodno se ravnateljica Jasminka Mesarić obratila uistinu brojnoj publici, među kojima je bilo mnoštvo od 30 autora čiji su radovi izloženi (26 odabranih + 4 pozvana), ali i predstavnici Grada Osijeka na čelu s dogradonačelnikom Denisom Ambrušem, te Osječko-baranjske županije, koje je predstavljao Željko Kraljičak. Već je samo postavljanje izložbe kod djelatnika MLU-a izazivalo različite emocije, a tako je bilo i na otvorenju. Tako se ravnateljica Mesarić prisjetila sudbine svoje majke tijekom 2. svj. rata, ali i svoje obitelji početkom 90-ih u Osijeku. Emocijama nabijenom postavu sigurno je pridonijela i činjenica da su ove godine u žiriju bile sve pripadnice nježnijega spola, napomenula je ravnateljica.

Jedna od njih, Jasmina Bavoljak, čestitala je MLU na hrabrosti i znanju jer upravo je to, kaže, potrebno za postavljanje ovakve međunarodne i multimedijalne izložbe.

- Želja nam je bila iz regionalnog prijeći u međunarodno i da to budu naši prekidi granica vidljivosti. Lako i jednostavno je bilo od 130 izabrati 26 i četiri pozvana rada za izložbu, teži je zadatak bio izabrati nagrađene i odlučiti se za najbolji. Nisu bile posrijedi nesuglasice i razilaženja, nego premalo nagrada, a previše dobrih radova - istaknula je Jasmina Bavoljak. Istog su se trena usuglasile oko Grand Prixa. Poticaj su nastojale dati mlađim autorima, kojima velika karijera tek predstoji.

- Mislim da danas u Hrvatskoj ne postoji mnogo galerija koje su u stanju i mogućnosti organizirati ovakvu manifestaciju. Usuđujem se reći da su osječki MLU, riječki MMSU i splitska Galerija umjetnina i bolji od zagrebačkog MSU-a jer otvaraju svoj prostor svima i politika ih ne koči u tom i u osvajanju granica vidljivosti - zaključila je Jasmina Bavoljak, inače viša kustosica Galerije Klovićevi dvori.

Dosad nekorištenu tehniku - hidrokromatska boja na platnu, koja pod utjecajem vode otkriva prizor i koju je prije toga tri mjeseca autorica proučavala u SAD-u - šator u prirodnoj veličini kroz koji se vidi polje kod Tovarnika/Opatovca na kojem su bile izbjeglice. Iako joj je za dlaku izmaknuo Grand Prix, Ana Sladetić zadovoljna je i svojom nagradom i činjenicom da je njezina imenjakinja dobila prvu nagradu.

Nezadovoljan nije ni Goran Škofić iz Poreča, koji se osječkoj publici predstavlja drugi put, sedam godina nakon samostalne izložbe. Nagrađeni 24-minutni film “Na plaži” u jednom je kadru, iz jednog pokušaja snimio kod Nina, a posvetio ga je pok. kustosici Marini Viculin, koja je postavila njegovu izložbu tada u GLU 2009. Ljudi koji ulaze u more i nestaju - zašto i kamo, treba si protumačiti promatrač - zaokupili su autorovu maštu i dobro se uklapaju u temu biennala, smatra Škofić. Stotinjak ljudi - glumaca i statista, sudjelovalo je u Škofićevu filmu, bez prilike za ponavljanjem. Zadovoljan je autor ovom nagradom, kao i Grand Prixom na 31. zagrebačkom salonu.