Nakon što su Englezi donijeli odluku o izlasku iz Europske unije te počeli problemi s ulaskom velikog broja izbjeglica i imigranata u države EU-a, pojavio se niz pitanja o njezinoj opstojnosti.

Sa strepnjom se gledalo na izbore u Austriji i Francuskoj i mogućnostima dolaska na vlast onih koji priželjkuju raspad Europske unije i novi poredak u Europi. Na izborima u Austriji i Francuskoj, hvala Bogu, pobijedili su oni kojima je zajedništvo u EU prioritet. Nažalost, u Austriji su posljednji događaji izazvali i nove parlamentarne izbore, tako da nas ponovno očekuje neizvjesnost rezultata. Sve je vidljiviji populizam i euroskepticizam kod mnogih sadašnjih članica EU-a. Prošle je godine češki premijer Bohuslav Sobotka rekao da bi Češka mogla slijediti Britaniju, ako ona iziđe iz EU-a, povećavši time strah od domino efekta.

Gotovo 1,6 milijuna imigranata i izbjeglica prešlo je Mediteran i stiglo u EU od 2014. EU je 2015. predložila raspodjelu 120.000 tražitelja azila kako bi se ublažio pritisak na Italiju i Grčku, no to je naišlo na žestok otpor, posebice kod bivših komunističkih država. Tako su pred Europskim sudom pravde Mađarska i Slovačka branile svoje protivljenje primanju azilanata. Rekli su da je odluka koja je donijeta postavljena na pogrešnoj pravnoj osnovi te da je riječ o institucionalnoj ravnoteži, ulozi koju institucije imaju u donošenju odluka. Posebno su u obrani tih stajališta bili dosljedni mađarski i slovački premijeri, Viktor Orban i Robert Fico. Oni smatraju da je sustav kvota, usvojen većinskim glasovanjem protiv volje četiriju istočnih članica, primjer diktatorske vladavine birokrata u Bruxellesu. Njih su podržali i Poljaci, iako je 2015. godine tadašnja proeuropska vlada glasala za kvote. Tako su proteklih dana rekli kako je prihvat imigranata i izbjeglica velika prijetnja za nacionalnu sigurnost. Suprotno od njih Njemačka, Francuska, Švedska, Luksemburg, Belgija, Italija, Grčka i Europska komisija, tvrdili su da je u pitanju temeljno europsko načelo solidarnosti. Njemačka je primila većinu izbjeglih još 2015. i 2016., dok Poljska i Mađarska ne žele primiti nikoga u sklopu europskih programa. Mnoge druge članice također odugovlače i do sada je iz Grčke i Italije premješteno samo oko 18.000 ljudi, a plan istječe u rujnu. Presuda ECJ-a očekuje se na jesen. Osim toga, Mađarska i Poljska u sukobu su s Bruxellesom i zbog nepoštivanja demokratskih standarda, neovisnosti pravosuđa i medijskih sloboda.

Na Malti, u Valletti, održan je neformalni sastanak na vrhu zemalja EU-a. Čelnici država članica prihvatili su deklaraciju o zaustavljanju ilegalnih migracija na sredozemnoj ruti, zbog čega će se pojačati suradnja s državama iz kojih migranti kreću prema EU, posebice s Libijom. Novost je spremnost da se u Libiji, u suradnji s UNHCR-om, osnuju prihvatni centri za migrante. Kao prioritetne mjere koje treba poduzeti u vezi sa srednjemediteranskom rutom, EU navodi obuku, opremanje i potporu libijskoj obalnoj straži i drugim tijelima, zatim daljnje napore na razbijanju krijumčarskih lanaca i organizacija, pomoć lokalnim zajednicama u Libiji, posebice u obalnom području i kopnenim granicama na migrantskoj ruti kako bi im se popravila socijalno-ekonomska situacija. Jedno od važnih pitanja je i osiguranje primjerenih prihvatnih centara u Libiji, suradnja s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za izbjeglice, poticanje dobrovoljnog povratka izbjeglica, jačanje informacijskih aktivnosti usmjerenih prema migrantima u Libiji i zemljama njihova podrijetla i tranzita, te pomoć u smanjenju pritiska na libijske kopnene granice kroz jačanje kapaciteta za kontrolu granica.

Iz aktivnosti Europske komisije i djelovanju čelnika vlada i država članica Europske unije može se zaključiti kako se čine napori u zaustavljanju izbjegličke krize i onemogućavanju ponavljanja događaja iz proteklih godina. Europa se pokušava ponašati kao da je tvrđava. Nažalost, preko Sredozemlja izbjeglice se i dalje kreću prema Europi. Ponovno stradavaju stotine ljudi koji traže spas od rata, ali i od ekonomske krize koja vlada u njihovim zemljama.

Treba reći da je kriza iz 2015./2016. godine izazvala turbulentna događanja ne samo u Austriji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj, nego posebno u Njemačkoj, gdje su u tijeku izbori u Pokrajinama. U rujnu su izbori za njemački Bundestag, na kojima će se pokazati koliko je zapravo dosadašnja koalicija CDU/CSU i SPD-a bila pozitivna i pokraj vrlo složene situacije i dosadašnjeg odnosna političkih snaga. U tri je savezne pokrajine desno populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD) doživjela senzacionalne uspjehe. Serija neuspjeha vodećih etabliranih narodnih stranaka, Unije CDU/CSU i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), nastavila se i na lokalnim izborima u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Zapadno Pomorje te u Berlinu. AfD je postao politička snaga koju se više ne može i ne smije ignorirati i u čiji je ulazak u Bundestag na izborima 2017. evidentan. AfD je i na posljednja tri izbora za pokrajinske parlamente dobio velik broj glasova. Rezultati CDU-a na, kako kažu odlučujućim izborima pred savezne izbore, izborima u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, kao i na izborima u Saskoj i Schleswig-Holsteinu pokazuju kako je CDU na čelu s Angelom Merkel ponovno najjača stranka u Njemačkoj. Tako je, a nakon pobjede Emmanuela Macrona u Francuskoj, i u Njemačkoj vidljivo da zapravo glasači traže mirnije unutarnje ozračje u zemlji i pokraj izazova koji donose nestabilnosti u ratnim zonama iz koji bježe izbjeglice, ali i brojni ekonomski migranti.