Prisjećam se neke davne filmske epizode iz serijala “Zvjezdani ratovi” ili “Ratovi zvijezda”, tako nekako, posebno nastavka pod naslovom “Imperij uzvraća udarac”. Parafrazirajući taj naslov reći ću kako priroda katastrofalnim vremenskim događajima možda uzvraća udarac ne samo ove nego i posljednjih nekoliko godina.

Možda mi, stanovnici Zemlje, nismo ni svjesni kako naše aktivnosti i intervencije u toj jedinstvenoj prirodi zapravo tu istu prirodu prisiljavaju na samozaštitu i drastična upozorenja kojima svjedočimo. Političari se dogovaraju kako zaštititi prirodu od svakodnevnih zagađenja i kako ju sačuvati za generacije koje dolaze. Nažalost, političari u sprezi s gospodarskim lobijima čine potpuno suprotno. Donosile su se razne rezolucije o zaštiti čovjekova okoliša, zraka, vode, zemlje, ali i unatoč globalnim obećanjima malo se toga ostvarilo i ostvaruje. Velike zemlje kao veliki zagađivači jednostavno se oglušuju na apele koji im se upućuju, smatrajući “dobrobit” svoje zemlje prioritetom. Američki predsjednik Donald Trump izrekao je jedan slogan kojega se pridržava zanemarujući da taj isti slogan - “Amerika prije svega”, može zapravo nauditi baš samoj Americi i Amerikancima. Posljednji katastrofalni događaji to su, nažalost, i potvrdili. Nije moguće prkositi prirodi a da ta ista priroda ne uzvrati i onima koji joj prkose. Trump, prije svega kao biznismen, a tek onda kao političar, gleda na zaštitu svog izbora za predsjednika najveće svjetske sile. Kako bi dobio glasove birača, opredijelio se za daljnje jačanje ugljenokopa i eksploataciju ugljena kao goriva, ne razmišljajući da baš od njega dolazi puno zagađenja u zrak. Uragani, tajfuni, vjetrovi, kiše i nevrijeme haraju dijelom Amerike, Kubom, Portorikom, a potres pogađa Meksiko. Nisu li to upozorenja prirode i njezino uzvraćanje udarca?

Amerikanci su oštro postupili prema njemačkim proizvođačima automobila jer je netko lažirao softvere i time povećao zagađenje zraka. Isto to se događa u Europi, posebno u Njemačkoj, koja traži izlaz iz te situacije pokušavajući se orijentirati na elektroautomobile. Tako se opet sve vrti u krug. Dok jedni smanjuju zagađenje zraka, vode i zemlje kod sebe, drugi grade nove ugljenokope, čeličane, nuklearne elektrane, tvornice plastične ambalaže i slično.

Posljednji događaji u Hrvatskoj u kojima glavnu ulogu igra priroda pokazuju kako se “netko” bezobzirno poigrava tom istom prirodom, koja uzvraća udarac tamo gdje smo najslabiji. Sjetimo se Gunje i tamošnje poplave. Netko će reći kako je to ipak bila pogreška čovjeka i kako je nasip popustio. Da, to je istina, ali nasip je popustio zbog dotoka velike količine vode, zar ne? Sjetimo se ovogodišnjih požara u Hrvatskoj, Španjolskoj, Kanadi i SAD-u. Netko će opet reći da je to dobrim dijelom izazvao čovjek. Da, i to je istina, ali ne smijemo zaboraviti kako je priroda poslala poruku dugotrajnim razdobljem visokih temperatura. Tako su se i zemlja i raslinje na toj istoj zemlji jednostavno “pripremili” za katastrofalne požare. Sada opet ovih dana ogromne količine padalina zagorčavaju život ljudima uz rijeke i potoke. Voda traži svoj put i nalazi ga tamo gdje je čovjek zatajio, odnosno tamo gdje čovjek nije napravio ono što je trebao kako bi se zaštitio.

Prisjećam se svojih prvih novinarsko-reporterskih uradaka za tadašnju Televiziju Zagreb. Bilo je to davne 1964. godine, kada je poplava zahvatila Osijek, Slavoniju i Baranju. Te sam godine, uz pomoć prijatelja Ladislava Kelera, snimio i prvi filmski zapis i napisao prvi tekst o poplavi. Tu i 2015. godinu obilježavaju “velike vode”, poplave koja se do tada nisu dogodile. Tada smo moj prijatelj Željko Ognjenović i ja motorom po nasipima “jurili” poplavljenim područjem snimajući nezaustavljivu vodenu masu. Oni nešto stariji iz Vodoprivrednog poduzeća u Osijeku sjećaju se sigurno kako smo brodom plovili od Osijeka do Belog Manastira kroz Baranju. Onda se prišlo planskoj zaštiti i Osijeka i mjesta uz cijeli slijev Drave i Dunava. Napravljeno je puno novih nasipa i retencija. Osjećali smo se sigurnima. Danas slušam naše ministre, političare i “dobronamjernike”, kao, treba napraviti to i to. Da, treba, ali do sada ništa ili malo. Umjesto da skupe glave i razumno postupe, međusobno se optužuju za neučinjeno. Svi smo generali nakon bitke. Pa tako i ja s ovim tekstom. Za to vrijeme građani se sami organiziraju i pomažu uz veliku pomoć vojske, policije, pripadnika Gorske službe spašavanja, Crvenog križa. Prati se prognoza vremena i što će reći Vakula. Direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković, kojega se sjećam još iz vremena dok sam bio aktivan u TV Centru u Osijeku, na svaki način pokušava objasniti kako će uskoro, kao “strateški projekt RH”, početi radovi na zaštiti poplavama ugroženih mjesta. Za sve to treba mnogo novca, kojega nema. Možda ga i ima, ali se ne koristi za ono što je potrebno. Ako pogledate svoj račun za vodu, vidjet ćete kako je cijena vode zapravo niska, a sva ostala davanja visoka. Tu su fiksni dio usluge vodoopskrbe, naknada za razvoj, fiksni dio usluge odvodnje, varijabilni dio usluge odvodnje, fiksni dio usluge pročišćavanja, varijabilni dio usluge pročišćavanja, naknada za uređenje voda, a ono najmanje odnosi se na naknadu za korištenje voda i naknadu za zaštitu voda. U mojem računu za protekli mjesec ta prva davanja su 158,68 kuna, a za posljednje dvije stavke, to jest za vodu, plaćam 24,96 kuna. Toliko o tome koliko se plaća za vodu i doprinose. Hvala Bogu, dok pišem kolumnu, sunce je zasjalo na čistom plavom nebu. Pitam se samo do kada. Priroda uzvraća udarac! Samo da ne uzvrati još žešće.