Naši susjedi Mađari i Slovenci pojačali su svoje granice i ne samo žilet-žicom već i novim jačim čeličnim zaprečivanjem. Ovih dana stigla je i nova informacija iz Slovenije o novim uredbama Europske unije u svezi jačanja kontrole vanjskih granica te promjene zakonika o schengenskoj granici.

Tako se već od petka na graničnim prijelazima Hrvatske sa Slovenijom izvodi detaljnija provjera putnih dokumenata ne samo državljana trećih država, kao do sada, nego i državljana članica Europske unije. Zbog toga se mogu očekivati povremeni zastoji, posebice u danima vikenda i skorašnjoj turističkoj sezoni. To je tema koja će idućih mjeseci pokazati stvarno stanje stvari i gdje je zapravo položaj Hrvatske u Europskoj uniji. Tu smo informaciju trebali saznati od naših EU parlamentaraca, no izgleda da su slovenski mediji bolje informirani i brži, jer vjerojatno bolje surađuju sa svojim parlamentarcima. Svima koji prelaze schengensku granicu slovenska policija savjetuje da provjere status svojih putnih dokumenata i stanje na prijelazima kako bi u slučaju gužve odabrali one ne kojima je opterećenje manje. Putnicima koji to mogu preporučuje se da tome prilagode i satnicu putovanja kako bi izbjegli čekanje. Svakako da se postavlja pitanje koji je zapravo položaj Hrvatske u Europskoj uniji i do kada će i hoće li Hrvatska postati dio Schengena? Naši političari uvjeravaju nas kako smo mi za to spremni i da je to pitanje dana. Govore kako smo dobili određene uređaje s kojima može naša granična policija kontrolirati moguće ilegalne preijelaze ne samo na jegalnim graničnim, nego i na onim prijelazima koji se koriste za ilegalan ulazak u zemlju. Međutim, takve se kontrole uvode i između država koje se nalaze u schengenskom režimu. To znači da su stvarna kriza s izbjeglicama i učestali teroristički napadi dobrano uzdrmali pomalo uspavane europske političare čije vlade i sigurnosni sustavi ponekad još žive na nerealnim lovorikama. Prema slovenskim medijima, a izvori su u Europskom parlamentu, mjere pojačane sustavne kontrole vanjske i schengenske granice, uvedene su kao reakcija na terorističke prijetnje u Europi u zadnjih godinu-dvije, ali i zbog mogućeg očekivanog povratka džihadističkih boraca koji se bore na strani ISIL-a u Europu. Nažalost, mnogi među njima radikalizirani su državljani nekih od država Europske unije. Razumijem potrebu za tim kontrolama, ali nikako i relativiziranje te problematike u Hrvatskoj. Slovenija se za to pripremila. Oni kažu kako je riječ o tehničkom postupku koji za svaki putni dokument znači samo nekoliko sekundi provjere te da su dobro ekipirani za moguće gužve i stvaranje kolona. S druge strane policijski sindikat Slovenije upozorava na mogući “crni scenarij” i tvrde suprotno. Kako bilo da bilo, već prve pozitivne, ili negativne, rezultate pokazat će realizacija ove uredbe Europske unije pred uskrsne blagdane, kada će u Hrvatsku doći velik broj naših građana, ali i stranih turista. O osposobljenosti i spremnosti naših pograničnih organa trebali bismo saznati više od ministara koji su zaduženi za ta pitanja. Osim toga trebalo bi na nove odluke ozbiljnije upozoriti i naše građane u inozemstvu, ali i naše građane u Hrvatskoj, koji će na put prema Zapadu. Hvala Bogu da su hrvatski mediji brži od naših političara i Vlade pa su na vrijeme krenuli s tim informacijama. Moja današnja kolumna ima tu svrhu i želju blagovremenog upoznavanja hrvatskih građana ne samo na to, nego i na neke promjene koje se donose u EU i s kojima se mora suočiti.

Međunarodni terorizam ne bira državu, sustav ili lokaciju, što su pokazali i posljednji napadi u St. Peterburgu. Nove odluke u svezi kontrole na granicama Unije dobra su prevencija kako bi se države efikasnije zaštitile i tako se moraju shvatiti i prihvatiti, ma koliko nam to stvaralo određene probleme u komunikacijama, putovanjima... Važnu ulogu u tome igraju i one službe koje raspolažu određenim podatcima o kretanju sumnjivih osoba povezanih s radikalnim terorističkim organizacijama. Dostupnost i razmjena tih informacija između država u Europi i svijetu umnogome može pridonijeti većoj sigurnosti i smanjenju djelovanja terorističkih pojedinaca i skupina. Nažalost, neki od događaja pokazuju kako, osim toga što te službe prate određene skupine i osobe te imaju određena saznanja, nema dovoljno ozbiljnog pristupa problemu pa takve događaje ne preveniraju. Pitanje koje si postavljam, kao i brojni građani ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, jest pitanje određenog fizičkog zatvaranja granice raznim žicama, ogradama i zaprekama, odnosno koja je efikasnost takvih postupaka? Naši susjedi tvrde kako su tim postupcima spriječili dolazak imigranata i da se na taj način štite od dolaska potencijalnih terorista, tzv. spavača. Posljednji događaji vezani uz odnose između država Europske unije i Turske, kao i kretanja izbjeglica u Grčkoj te novi prelazi preko Sredozemlja prema Italiji, u velikoj mjeri opravdavaju strah od mogućih infiltriranja terorista na prostore Europe. Mjere koje poduzima Europska unija dio su strategije zaštite svojih građana od mogućih terorističkih napada. Hrvatska, koja treba što prije postati dio zajedničkog Schengenskog prostora bez graničnih kontrola, želja je ne samo nas, nego i naših susjeda, jer tada mi preuzimamo mnogo veću odgovornost za sigurnost, ne samo nas nego i drugih EU država. Kada će to biti? Narod kaže: Živi bili pa vidjeli! Do tada oboružajte se strpljenjem ako krećete na put preko granice.