Europsko nogometno prvenstvo koje je 1980. godine održano u Italiji doživjelo je velike modifikacije. UEFA je odlučila udvostručiti broj sudionika završnog turnira, pa je na njemu prvi put sudjelovalo osam, umjesto dotadašnje četiri reprezentacije.

Naravno, ta je promjena iziskivala i novosti u kvalifikacijskom procesu, načinu na koji se odigravao finalni turnir, te u izboru njegova domaćina. Do te 1980. godine domaćin završnog turnira birao se nakon što su završile kvalifikacije, a ovaj put je UEFA domaćina izabrala prije njihova početka. Izbor je pao na Italiju, koja je izabrana 1977., a zanimanje za organizaciju završnog turnira bilo je veliko jer su za domaćinstvo aplicirale još Engleska, Grčka, Nizozemska, Švicarska i Zapadna Njemačka.



Modifikacije je doživio i kvalifikacijski proces. Prvi put nije bilo četvrtfinala, već su plasman na završni turnir izravno izborili pobjednici kvalifikacijskih skupina. U kvalifikacijama je sudjelovala 31 reprezentacija, a bile su podijeljene u tri skupine sa po pet te četiri skupine sa po četiri momčadi. Izlučni ciklus bio je zanimljiv, a od finalista od četiri godine prije u Italiji se nije našla samo Jugoslavija, koja je u skupini ostala iza Španjolske. Kvalifikacije su u nekim skupinama bile vrlo neizvjesne, a među izabranih osam plasirale su se Engleska, Belgija, Španjolska, Nizozemska, Čehoslovačka, Grčka i Zapadna Njemačka. Grci su bili jedina reprezentacija koja se dotad nikada nije uspjela plasirati na završni turnir, a imena ostalih sudionika jamčila su vrlo zanimljivo natjecanje. Italija je tako drugi put ugostila završnicu Europskog prvenstva, a susreti su se odigravali u četiri grada, Rimu, Napulju, Milanu i Torinu.

Reprezentacije su u završnici bile razvrstane u dvije skupine. Pobjednici skupina izborili su plasman u finale, a drugoplasirani su se ogledali u susretu za treće mjesto. U prvoj skupini igrale su Zapadna Njemačka, Čehoslovačka, Nizozemska i Grčka. Sve utakmice bile su vrlo tvrde i neizvjesne, a na kraju je prvo mjesto osvojila Zapadna Njemačka, koja je svladala Češku (1:0) i Nizozemsku (3:2), te je remizirala s Grčkom (0:0). Drugo mjesto osvojila je Čehoslovačka, koja je tako izgubila mogućnost obrane naslova prvaka Europe osvojenog četiri godine ranije. Česi su se morali zadovoljiti utakmicom za 3. mjesto. Inače, isti broj bodova (tri) imala je i Nizozemska, ali Česi su bili bolji u gol-razlici za jedan pogodak. U drugoj skupini razigravali su Belgija, Italija, Engleska i Španjolska. Odlika te skupine bila je što ni jedna od tih reprezentacija nije ostvarila više od jedne pobjede. Na kraju je prva bila Belgija s pobjedom i dva remija, isti je učinak imala i drugoplasirana Italija, obje su reprezentacije imale po plus jedan gol razliku, a Belgijcima je finale donio veći broj postignutih pogodaka.



Susret za treće mjesto između Čehoslovačke i Italije donio je pravi triler u raspucavanju jedanaesteraca. Nakon 120 minuta bilo je 1:1, a trebalo je čak devet serija jedanaesteraca kako bi se dobio pobjednik. Zanimljivo, svi izvođači do te devete serije bili su precizni, a onda je Bramoš zabio za Čehoslovačku, a Colovattiju to nije uspjelo.

Finale između Njemačke i Belgije odigrano je u Rimu na Olimpijskom stadionu pred 47.860 gledatelja. Apsolutni junak tog susreta bio je stasiti centarfor Zapadne Njemačke Horst Hrubesch. Doveo je Nijemce u vodstvo već u desetoj minuti, ali je Belgija izjednačila preko Vandereyckena, koji je u 78. minuti realizirao kazneni udarac. Kada se već činilo kako će susret otići u produžetke, još se jednom, u 88. minuti, ukazao Hrubesch i Nijemcima donio drugi naslov europskih prvaka.

Taj će završni turnir ostati upamćen i po jednom kuriozitetu. Naime, bilo je to jedino veliko natjecanje na kojem je u dresu Zapadne Njemačke nastupio Bernd Schuster, koji je u to vrijeme s 21 godinom smatran jednim od najvećih svjetskih talenata, što je poslije potvrdio, ali samo na klupskom planu igravši između ostalog za Barcelonu i madriski Real.