Kvalifikacije za peto Europsko prvenstvo, koje se odigralo 1976. u Jugoslaviji, napokon su okupile sve europske zemlje iz tog vremena.

Izlučni sustav bio je nepromijenjen - osam skupina po četiri reprezentacije iz kojih su pobjednici igrali četvrtfinalne dvoboje koji su odlučivali o plasmanu na završni turnir, na kojem će posljednji put sudjelovati samo četiri reprezntacije. U grupnoj fazi stradali su mnogi favoriti, poput Italije, Engleske, Francuske ili Mađarske. Najveća iznenađenja priredili su Čehoslovačka, koja je iza sebe ostavila Englesku, i Wales, koji je bio bolji u skupini od Mađara (četiri godine prije bili su četvrtoplasirani na završnom turniru u Belgiji, nap. a.).



U četvrtfinale kvalifikacija plasirali su se Čehoslovačka, Wales, Jugoslavija, Španjolska, Nizozemska, SSSR, Belgija i Zapadna Njemačka. Taj posljednji kvalifikacijski krug donio je ispadanje SSSR-a od Čehoslovačke, pa se Sovjeti prvi put nisu plasirali na završni turnir. Uz Čehe, plasman u Final Four osigurali su Zapadna Njemačka, Nizozemska i Jugoslavija, kojoj je UEFA dodijelila organizaciju završnog turnira. Opet se igralo u samo dva grada, Beogradu i Zagrebu. Taj je turnir bio specifičan po novouvedenom pravilu - prvi se put o pobjedniku u slučaju neriješenog ishoda i nakon produžetaka odlučivalo raspucavanjem jedanaesteraca. Na finale su kao veliki favoriti doputovale Zapadna Njemačka i Nizozemska, koje su imale sjajne generacije igrača i koje su se dvije godine prije susrele u finalu Svjetskog prvenstva u Njemačkoj. Nizozemce je predvodio glasoviti Johan Cruyff, a bilo je tu još sjajnih nogometaša, poput Neeskensa, Repa, Rensenbrinka, Krola, Willyja van der Kerkofa. Nijemci su bili akutalni svjetski i europski prvaci, a s obzirom na to da je ždrijeb polufinala bio takav da se te dvije reprezentacije u njemu ne susretnu, svi su predviđali reprizu finala SP-a iz 1974. No nogomet je i tada bio vrlo nepredvidljiva igra, a turnir će ostati zapamćen i po tome što ni jedna utakmica nije bila odlučena unutar 90 minuta. Triput se o pobjedniku odlučivalo u produžetku, a u finalu se do njega došlo tek nakon izvođenja jedanaesteraca.

Iznenađenje se dogodilo već u prvom polufinalu, odigranom na Maksimiru. Čehoslovačka je nakon produžetaka pobijedila Nizozemsku sa 3:1 i šokirala nogometni svijet. Nešto slično se dan poslije spremalo na beogradskoj Marakani u susretu Jugoslavije i Zapadne Njemačke.



Jugoslavija je odigrala nestvarno prvo poluvrijeme, koje je završila vodstvom od 2:0, pogodcima Popivode i Džajića. Po prilikama rezultat je mogao biti i daleko izraženiji u korist Jugoslavije, a treba reći kako Zapadna Njemačka u toj utakmici nije mogla računati na svog sjajnog strijelca Gerda Müllera. U drugom poluvremenu Nijemci su uspjeli zbiti snage i izjednačiti na 2:2, a konačni udarac posve demoraliziranim reprezentativcima Jugoslavije zadali su u produžetcima, kada su zabili još dva pogotka i izborili finale. Koban za Jugoslaviju bio je jedan drugi Müller - Dieter, koji je zabio hat-trick. O toj se utakmici godinama poslije pričalo, a jedan od njezinih aktera Ivica Šurjak jednom je objasnio uzroke poraza.

- Izbornik Ante Mladinić postavio je momčad sa sedam izrazito napadački orijentiranih igrača. Dok smo trkački mogli parirati Nijemci, nisu postojali na terenu, ali nam se tako ofenzivna taktika na kraju razbila o glavu.

Jugoslavija se nije uspjela oporaviti od tog šokatnog poraza, pa je u susretu za treće mjesto poražena od Nizozemske nakon produžetaka sa 3:2. Zanimljivo, u toj utakmici Nizozemska je vodila sa 2:0, a Jugoslavija je uspjela anulirati taj zaostatak, ali više od toga nije mogla.

Finale između Čehoslovačke i Zapadne Njemačke također je bilo ludo napeto. Česi su poveli sa 2:0, Zapadna Njemačka se opet spašavala i spasila pogotkom Hölzenbeina u 89. minuti. U produžetku pogodaka nije bilo, pa se pristupilo izvođenju jedanaesteraca. Česi su zabili svih pet, a Uli Höness je promašio za Zapadnu Njemačku, što je bilo dovoljno da Čehoslovačka prvi put postane europski prvak. No u nogometne anale ušao je posljednji jedanaesterac, koji je izveo Antonin Panenka. Svijet je tada prvi put vidio trik-izvođenje jedanaesterca, u kojem je Panenka samo lagano potkopao loptu i "slomio kičmu" velikom Seppu Maieru. I danas je taj udarac poznat pod nazivom "Panenka varka".

Uglavnom, bio je to definitivno najuzbudljiviji i najneizvjesniji završni turnir europskih prvenstava dotad...