Na stazama kuglane Vijuš odigrano je 32. Pojedinačno seniorsko prvenstvo Hrvatske. U obje konkurencije nastupilo je 16 najboljih, počelo se igrati na ispadanje, a još se jednom pokazalo da taj sustav natjecanja itekako odgovora jednom čovjeku. Mario Mušanić osvojio je u Slavonskom Brodu svoj šesti naslov (na vječnoj listi iza sugrađanina Branislava Bogdanovića, koji ih ima devet), koji se ipak razlikuje od dosadašnjih.

- Ovo je prvi osvojen u parnoj godini, prethodni su odreda bili u neparnoj, a tu sam tradiciju zamalo prekinuo 2020. To je bilo jedino finale koje sam izgubio. Imao sam 2:0 u setovima, ali zbog ozljede više nisam bio u stanju parirati suparniku. No ni šest od sedam nije loše - kaže nam prvak države, koji je prvi put najbolji bio 2009., a potom od 2013. svake dvije godine do 2019. Na posljednje izdanje stigao je u dobroj formi, koju je potvrdio odmah u osmini finala. Prije toga, tjedan dana prije, u kvalifikacijama je imao drugi rezultat, stoga je bilo jasno da je jedan od favorita.

- Prvi suparnik bio je Ivan Tomić iz Poštara, protiv njega sam srušio 654 čunja, što je novi rekord za staze 5-8. U četvrtfinalu sam realno bio pred ispadanjem, čupao sam se u posljednjim hitcima protiv imenjaka Fridla iz Zaprešića. Na kraju je bilo 2-2 u setovima, obojica smo imala 616 čunjeva na kontu, odlučivao je sudden victory, nakon tri hitca bio sam precizniji 23-16. Potom je bilo jasno da će netko iz kluba igrati finale, jer je protivnik bio Mario Liović, gdje sam u završnici stekao prednost koja me odvela u finale - prepričava ukratko svoj put do četvrtog susreta u dva dana. Nije bilo lako sve izdržati, puno je hitaca trebalo baciti (ne računajući zagrijavanje, 483), ali se itekako isplatilo. U odlučujućem dvoboju čekao je prvi nositelj, još jedan predstavnik Regije Istok, Darko Zovko iz požeških Novih nada.

- Prvi set sam odlično odradio sa 172 čunja, 28 više od protivnika. U drugom sam imao prigodu povećati vodstvo, ali sam promašio vezane čunjeve i izgubio set za jedan. Nakon što je Zovko dobio i treći, bilo je jasno da moram biti precizniji u posljednjih 30 hitaca. Imao sam više čunjeva na kontu, ali trebalo je ostati miran i čekati svoju prigodu. Kada je susret neizvjestan, jasno je da će doći do tvoje ili suparničke podrške, pada koncentracije. Zovko je imao svoju šansu, ali jedan loš hitac pretkraj odnio mu je nadu o njegovu prvom finalu. Meni je ovo ipak bilo sedmo, nije prvi put da sam pronašao pobjedničku stazu kada je bilo gusto - priča Mario Mušanić, za kojeg sezona još nije završena. S klupskim suigračima čeka ga dvoboj osmine finala Kupa Hrvatske i moguća borba za još jedan trofej, momčadski. Onaj pojedinačni već ima. Šesti put. N. Benčina