Uskrs stiže. Uz svakojake poklone nerijetko će se u uskrsnom gnijezdu od trave naći i živi, pravi pravcati kunić. To može biti početak lijepog prijateljstva s ljubimcem skromnih zahtjeva. Kako bi ostao zdrav dugo godina, valja znati kako ga pravilno hraniti i njegovati. Ako već sami niste iskusili, taj dragi glodavac prilična je štetočina - u tren ga uhvatite kako gloda nogu od stola, fotelje, cipelu ili tepih.

U trgovinama kućnih ljubimaca zapravo se prodaju kunići, a ne zečevi. Kunić i zec, iako po izgledu vrlo slični, pripadaju dvjema različitim vrstama glodavaca. Divlji zec živi u nastambama iznad zemlje, vrlo je plah, ima duže uši i stražnje noge. Iako se kao mlad može pripitomiti, u duši uvijek ostaje divlji. Kunići mogu biti divlji i pitomi. U prirodi žive u nastambama koje iskopaju ispod zemlje. Od zeca su spretniji i inteligentniji.


Različiti kunići imaju i različit karakter. U pravilu na pažnju i nježnosti odgovaraju nježnošću, ali nekad znaju biti agresivni pa čak i ugristi ako ih se iznervira. Kunića ima više pasmina i vrsta, no najpoznatiji su patuljasti (dwarf), ovnoliki (lop), angora dugodlaki i kovrčavodlaki rex. Žive od osam do deset godina. Društveni su, umiljati, inteligentni i veseli kućni ljubimci. Najaktivniji su navečer, a tada im treba omogućiti slobodan prostor za kretanje.Najveća pogrešaka je mišljenje kako ih ne boli kad ih se diže za uši. Naprotiv! Baš tada trpe bol i strah!


S obzirom na veličinu ušiju, imaju odličan sluh, dobro vide kroz svoje lijepe krupne oči, njuh im je vrlo osjetljiv, nosnice stalno u pokretu - čak do 120 puta u minuti. Zubi kunića rastu brzo - oko jedan centimetar mjesečno! Zato im se mora dati nešto tvrdo kako bi glodanjem održavali veličinu zubi. Ako zubi prerastu veličinu, morate potražiti pomoć veterinara. Kunića treba redovito četkati i tako skidati staru dlaku. Naime, stara dlaka, unošenjem u probavni trakt, stvara velike probleme, pa kunić može dobiti začep probave. Tada svakako trebate potražiti pomoć u najbližoj veterinarskoj ambulanti. Cijepiti kunića je preporučljivo, i to dva puta godišnje protiv myxomatoze, jer je za njih ta bolest pogubna.

Ishrana kunića nije prevelik izdatak za kućni budžet. Na raspolaganju bi trebao imati svježeg sijena, svježeg povrća, svježe vode. Od povrća mu se može dati mrkva (korijen i lišće), peršin, maslačak, salata, kelj, kupus, blitva. Uz povrće, treba ga hraniti i mješavinom sjemenki, koja se može kupiti u trgovinama s hranom za kućne ljubimce. Sva zelena hrana mora biti dobro oprana i osušena. Voće se može davati povremeno i u manjim količinama. Ono što je otrov i smrtonosno za kuniće u ishrani jesu čokolada, flips, čips, jogurt, tijesto, krumpir, trulo voće i povrće. Od takve hrane kunić dobije proljev, dehidrira i ugine.


Ne treba previše prostora, pa mu je dovoljan stan u drvenom, plastičnom ili žičanom kavezu, promjera najmanje 60 x 60 cm. U kavezu mora imati posude za hranu i vodu, te jednu plitku posudu sa steljom koja će mu poslužiti kao WC. Za podnu prostirku dobro će doći piljevina, hoblovina, slama, krupni pijesak za mačke, umjetna trava. Posudu za WC treba redovito, jednom ili više puta dnevno očistiti jer mokraća ima intenzivan miris. Kavez s kunićem treba biti u mirnom kutu stana, s dosta svjetla, ne blizu radijatora ili peći, i nikako ne na propuhu. I još jedan savjet: kada kupujete kunića, odlučite se za onoga koji ima manje, kraće uši, jer je to garancija da će ostati dovoljno malen. (Veterinarska ambulanta "Fury")