Osječki tamburaški sastav Fijaker nastupio je na humanitarnom koncertu u Sopju, gdje su Udruga žena Josipovo i KUD Podravac iz Sopja organizirali akciju prikupljanja novca za složenu operaciju mladića Antonija Dupana u Italiji. Tom prilikom o aktivnostima i planovima sastava razgovarali smo s menadžerom Fijakera Tomislavom Vukelićem iz Slatine. Menadžer Vukelić rođen je u Osijeku, pa je ta činjenica dodatna poveznica između njega i osječkih glazbenika u Fijakeru.

Fijaker ‘‘koji godinama luta‘‘ čine Ivan Rusan na primu, Mato Kisegi i Goran Rusan na bas-primu, Dražen Čačija na harmonici, Josip Mutnjaković na berdi i Dario Zetović na bugariji. Svi su oni iz Osijeka i okolice, pa je Osijek i sjedište sastava. Članovi sastava prošli su formalne i neformalne osječke glazbene škole, kao što je Tamburaška škola Batorek ili Slavonsko tamburaško društvo ‘‘Pajo Kolarić‘‘, i svi imaju veliko iskustvo.

Neki od njih, Ivan, Goran, Josip, davne su 1997. godine, kao dečki od 18 ili 19 godina, svirali s Miroslavom Škorom i Sitnim vezom i kažu da imaju ‘‘puno utakmica u nogama‘‘. Neki su se malo umorili, ali dolaze mlađi s novom energijom pa Fijaker kreće u nove pobjede. Menadžer Vukelić kaže da ono što im predstoji ‘‘novi su izazovi, ali ovo su iskusni momci‘‘. Uskoro dobivaju još jednog člana, vrhunskog harmonikaša Nebojšu Kovačića. Riječ je o Bunjevcu iz Subotice koji je rođen u Tavankutu i koji bi sa svojom obitelji trebao doseliti u Osijek.

Fijaker je osnovan prije 11 godina, a profesionalno radi posljednjih šest godina. Sastav ima tri snimljena albuma, godine 2012. objavili su album "Kao vjetri sjeverni", dvije godine poslije "Par koraka od meraka", a 2016. u suradnji s Hrvatskim lovačkim savezom snimili su album "Hrvatski lovče, dobra ti kob", sve u nakladi Croatia Recordsa.

Kada se razgovara s članovima tamburaškog sastava, koji je postao prepoznatljiv po kvaliteti svirke, rado slušanim skladbama, dobroj posjećenosti nastupa, ali i osebujnu načinu odijevanja, gotovo je nemoguće izbjeći pitanje neobičnog i zanimljivog imena.

– Ime Fijaker nastalo je prije 11 godina u dvorani KTC-a u Slatini. Tamo se obilježavala obljetnica HDZ-a i dečki su došli svirati u prvom sastavu skupine. Ja sam ih pitao žele li nastaviti svirati dalje u tom sastavu, a kad su odgovorili da žele, zamolio sam ih da se sastav nazove Fijaker. Za fijaker je vezana zgodna starogradska priča, to je taksi-vozilo jednoga lijepog vremena, kad su ljudi ljepše živjeli nego sada, smirenije, mirnije, kvalitetnije… Tako Fijaker svojim nazivom i svojim izričajem njeguje narodnu i starogradsku glazbu.

Vukelić ističe da tamburaški sastav Fijaker njeguje narodni izričaj hrvatske narodne glazbe jer smatra da, nažalost, na našim prostorima ‘‘svi bježe od tog narodnog izričaja koje smo imali kroz Lengere i još neke koji su rabili taj hrvatski narodni melos‘‘.

– Ljudi dosta često bježe u etno i narodno. Etno jednoga kraja nije isto što i etno drugoga kraja. Ali mi smo, nažalost, jedina nacija na svijetu koja nema folk. Kad kupujete glazbalo na nekim njemačkim internetskim stranicama, tamo piše folk-instrument u smislu narodni instrument. Mi u Hrvatskoj nismo imali narodni izričaj pa se oslobađao prostor za narodne pjevače susjednih zemalja, Bosne i Srbije, koji su u Hrvatskoj ostvarili velike uspjehe jer u Hrvatskoj postoji pop, postoji rock, postoji jazz i ostali, ali narodnog izričaja, narodne glazbe, nažalost, nema. Mi smo tu jedni od rijetkih boraca koji nastojimo stvarati hrvatsku narodnu glazbu temeljeći ju na tafori i dodajući još neke narodne instrumente kao što su harmonika, violina, i još neki koji pripadaju našem području.

Tambura i tamburaški sastavi jesu obilježja naše, slavonske narodne glazbe, ali u našim krajevima prije Domovinskog rata tambura se mogla čuti isključivo u kulturno-umjetničkim društvima.

– U cijeloj Hrvatskoj postojala su samo dva-tri tamburaška sastava, Slavonski bećari, Ex Panonia, i onda su krenuli Zlatni dukati. U svadbama po našim selima često su svirali harmonika, violina, bugarija, bas i eventualno neka tambura. Mi smo ušli u tu nišu stvaranja hrvatske narodne glazbe, u čemu nam je mnogo pomogao Krešimir Bogutovac Stipa iz Županje, koji nažalost nije više među nama. On nam je napisao nekoliko takvih pjesama i sve su postale hitovi – Kuća mala, kuća sirotana, Kao vjetri sjeverni, Najljepši miraz. Među najvećim hitovima grupe Fijaker su i skladbe Par koraka od meraka, Od života sve mi uzmite, Ej, živote, težak li si... Dosta lijepih pjesma, koje su također postale hitovi, za Fijaker je napravio Goran Ivanović Lac, sadašnji dožupan Osječko-baranjske županije, također jedan važan autor s ovih prostora. Izričaj kojim smo krenuli narod je prihvatio i mi mislimo nastaviti dalje, evo deset godina je prošlo, a jedanaestu ‘‘gazimo‘‘. U ovom drugom desetljeću mislimo poentirati na svemu onome što smo do sada radili.

U Fijakeru smatraju da kod nas ima mnogo tamburaških sastava, ali i dalje svi idu linijom manjeg otpora pa u tamburaške sastave uzimaju bubnjeve i odlaze u pop-glazbu, gdje je ionako konkurencija jaka.

– Oni ne ostaju u tom narodnom izričaju i onda hrvatski narod prihvati Halida Bešlića, Hanku Paldum, koji pjevaju na ijekavici, jer naša glazba u Slavoniji uvijek je koketirala sa sevdahom. Sevdah je nešto što je našem narodu blisko, pa je i nama jednu pjesmu Par koraka od meraka napisao Mirko Šenkovski Geronimo, koji radi velike hitove Halida Bešlića i Hanke Paldum. On je iz Slavonskog Broda, dakle čovjek iz Broda piše pjesme u Bosni, tamo postaju veliki hitovi, i onda oni ovdje rade velike koncerte, a naše radiopostaje uporno žele biti urbane i forsiraju nekakvu zagrebačku garažer-scenu kojom jedino mogu napuniti svoju garažu, i oni se smatraju umjetnicima. A ono što narod želi nazivaju šundom i onda velike koncerte u zagrebačkoj Areni rade pjevači narodne glazbe iz Bosne i Srbije. Naših nema.

Vukelić misli da Fijaker među tamburaškim sastavima nema konkurenciju. – Istina je da ima mnogo bendova, ali Fijaker je izgradio svoj stil sviranja i svoj način prezentacije i kontakta s publikom. U tom prostoru, koji smo mi uzeli na našoj estradnoj sceni, nemamo tamburašku konkurenciju, ostalo su pop-bandovi, znači nisu u ‘‘fahu‘‘ koji njeguje Fijaker. Fijaker rijetko nastupa na festivalima, gotovo nikad, jer je rasprodan godinu dana unaprijed, a to je vrlo često i u festivalskim terminima. Nastupamo u serijalu Lijepom našom, a mislim da ćemo ove godine snimiti bar dvije nove pjesme.