Ne treba mnogo istraživati da bi se zaključilo kako pripadnici romske manjine žive iznimno loše, bez posla, u lošim stambenim uvjetima, narušenog javnog ugleda i da žive na rubu društva.

Uvijek ima iznimaka, pa i Roma koji primaju socijalnu pomoć, a voze skupe aute, u rukama im skupi mobiteli. Kada je riječ o Romima koji prose na osječkim ulicama, zapazili smo situaciju u kojoj je mlada Romkinja vukla za rukav stariji bračni par stranaca tražeći novac, a kada su oni progovorili njemački, nastavila je s njima komunikaciju na tom jeziku. Nažalost, nije to puki primjer izvrsnosti poznavanja stranih jezika, nego činjenica da mlada dama očito dio godine živi u Njemačkoj, gdje se bavi istim ili, nažalost, mnogo gorim poslovima s one strane zakona, o čemu često izvješćuju njemački mediji. No, to je i tabu-tema o kojoj ljudi iz policije i socijalnih službi rijetko javno govore kako se ne bi pojačala javna stigmatizacija Roma.

No, bilo bi ružno i nepravedno isticati samo loše primjere. Ima u Osijeku, ali i drugdje u Hrvatskoj, primjera gdje su ljudi romskog podrijetla postigli veliki iskorak te su ne samo završili fakultete, nego i zauzeli visoke pozicije u društvu. Mnogi od njih nerado javno spominju svoje podrijetlo, ali i na taj tihi način svjedoče o kreativnom i intelektualnom potencijalu svakog čovjeka pa i pripadnika romske zajednice. Zadovoljstvo je vidjeti takve ljude u javnom, ali i običnom životu. Bilo bi izvrsno kada bi se mnogo više ljudi romskog podrijetla hrabrije upustilo u pustolovinu uspjeha, a hrvatsko bi im društvo trebalo biti od pomoći.

Ipak, velika se većina Roma loše snalazi u životu noseći stigmu ljudi koji nisu skloni radnim obvezama i poštovanju zakona, ali i susrećući se s raširenim predrasudama. Mnogo je tu naslijeđenog među Romima, ali i u većinskoj zajednici koja je često spremna osuđivati i stigmatizirati, a ne pomagati, poticati i graditi mostove. Vjerojatno ohrabrena iz Bruxellesa, država ne sjedi prekriženih ruku. U ponedjeljak je u Osijeku Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina predstavio preliminarne podatke istraživanja koje će poslužiti za provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma.

Svakako su upozoravajući podatci da 51 posto Roma iz Osječko-baranjske županije ponekad ide spavati gladan, ili da stalni posao ima samo dva posto Roma. Postoje i pozitivni primjeri, čak 96 posto Roma u Osječko-baranjskoj županiji upisuje osnovnu školu. No, i tu ima problema, njih 25 posto odustaje od školovanja, a među najčešćim razlozima su financijska oskudica (33 posto) i sklapanje braka (12 posto). Istraživanje je pokazalo kako je neuspjehu u školi najviše pridonijela nedovoljna roditeljska potpora djeci. Naveden je i jedan primjer: “Dijete ponavlja peti razred, tata mi je bio na razgovoru zajedno s mamom i kaže: - Imam dva razreda osnovne škole, kako da pomognem svom djetetu?”. Inače, većina Roma nerado dolaze na roditeljske sastanke i na informacije o školskom napretku svoje djece.

Problem je i sa socijalizacijom romske djece, kod njih često izostaju radne navike, kontinuirani rad, osnovne komunikacijske vještine pa čak i nedovoljno razumijevanje hrvatskog jezika, jer se u kući razgovara na romskom. Mali Romi rijetko pišu domaće zadaće. Izostanci su preveliki, a dio romskih školaraca ostaje kod kuće kako bi čuvalo manju djecu, jer su roditelji odsutni iz doma u potrazi za sekundarnim sirovinama. Među Romima koji su bili obuhvaćeni istraživanjem ni jedna osoba u Osječko-baranjskoj županiji ne pohađa visokoškolsku ustanovu. No, Romi, čak i kada završe školu, teško pronalaze posao zbog predrasuda koje većinska zajednica ima prema njima.

Čak 95 posto Roma u našoj županiji nezaposleno je, a ovaj se podatak odnosi čak i na tzv. rad na crno. Ono malo što ih radi, zaposleno je u komunalnoj službi, ili na građevini. Jedan drugi podatak kaže da čak 99 posto Roma živi od socijalne pomoći i dječjeg dodatka. No, to su mala primanja od kojih se ne može normalno živjeti. Tako se stvara začarani krug, Romi u životu malo postižu jer su neškolovani, a kada i pokažu interes i završe školu susreću se s predrasudama da su neškolovani i neskloni radu. Odgovornost hrvatske države i društva to je veća da Romima iskreno pomogne.