Grad Clustrum nije običan grad, to je grad bezbrojnih vrata. Svaka su neprobojna i stara, čuvaju tajnu, a jedna su - posebna. Drvo je prepuno porezotina, a i čini se kao da je netko čavle pokušao izvući. Netko je više puta pokušao otvoriti ova vrata, ali nitko dosad nije uspio jer Mama Mirakul sjedi na vrhu vrata i čuva ih. Clustrumom se pročuo glas da se pojavio netko tko krade ključeve i širi se panika. Sve je više vrata otvoreno i počinje se otkrivati tajna Clustruma, sve dok se jednog dana Mama Mirakul ne sretne oči u oči s - kradljivicom ključeva - zapisao je Hrvoje Seršić, koji režira tekst mlade osječke autotice Marte Marije Mekovec de Carvalho. Premijera je 9. ožujka, u 18 sati, u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Oblikovanje lutaka i scenografije rad su Rije Trdin, a glazba Dinka Seršića.

Drugonagrađen na Malom Maruliću, tekst je kao radiodrama snimljen u Splitu i kao takav čitan na prošlom Osječkom ljetu kulture u Galeriji Waldinger. Dramaturgije se za kazališnu premijeru prihvatio Nenad Pavlović.

- Imali smo veliki izazov spustiti priču u medij lutkarskog kazališta jer je to SF, a današnji klinci to jako vole gledati. Stoga smo se odlučili za vrlo rijetku tehniku manekin (čovjekolika lutka), koja se animira japanskom bunraku tehnikom (tri animatora na jednoj lutki). To je vrlo teško i izazovno, no nadam se da će biti dovoljno efektno da dočaramo podzemni svijet grada Clustruma, svijet naše mašte - kaže redatelj.

Na sceni su Inga Šarić (Mama Mirakul), Kristina Fančović (Agata, kradljivica ključeva), Srđan Kovačević (Tristan/Rina), Lidija Helajz (Vrhovnik, asistentica redatelja), Ivana Vukičević (Lampi), Đorđe Dukić (Jozef).

U procesu završetka studija, Ivana se Vukičević nada čim prije u DKO započeti stručno osposobljavanje. Kakva je na sceni mogli smo ju već vidjeti kao članicu krda u Nazorovu “Bijelom jelenu”, no ovaj puta ima pravu ulogu. U isto vrijeme i glumiti i animirati (i to vrlo zahtjevnom tehnikom) za nju je izazov jer se tako 'teše' zanat. S obzirom da se lutke animiraju u dvoje ili troje, podrška i timska igra su iznimno bitni. Ta suigra je ono što buduću mladu članicu ansambla baš veseli.

Timsko ozračje, preciznost i dobru volju bitnim je ocijenio i Srđan, iza kojega je jednogodišnji staž na sceni.

- Lutka ne trpi puno teksta, a ovo je roman pa je trebalo dosta toga prilagoditi, no mislim da će to na sceni biti dojmljivo. Poseban su izazov bili izmišljeni svjetovi - pojašnjava Srđan.

Djevojčicu Agatu, koja izgleda poput malog dječaka, sama animira Kristina Fančović, što nije uobičajeno za stolnu lutku pa joj to ulogu čini složenijom i težom.

- Pomažemo jedni drugima, pridržavamo nogu malo jednom kolegi, u drugoj sceni drugom, pa uspijevamo pokriti sve likove. Treba nam dosta istraživanja, vremena i truda, ali svi vjerujemo da nas čeka ugodan i lijep proces, a na kraju i rezultat - uvjerena je Kristina.

I nakon 25 godina radnog staža u ovom kazalištu, Inga Šarić priznaje da se zabavlja i uči. Za nju je ova predstava novo iskustvo jer do sada nije radila s manekin lutkom.

- Drago mi je zbog ovog izazova i što ansambl diše zajedno - krakto je komentirala Inga Šarić.

Suradnja s mladim glumcima, što Dječje kazalište njeguje već godinama, veseli Lidiju Helajz, iza koje je 33 godine rada na sceni. Pamti Lidija prve Hrvojeve korake na sceni, a drago joj je što se isprofilirao u vrsnog lutkara i profesora.

- Hrvoja pamtim iz predstava “Kresivo”, “Dugonja, Trbonja i Vidonja”... Sve su to uspješnice i nadam se da će tim koracima ići i ova predstava - kaže Lidija. Zanimljivo je raditi s mladima koji su tek završili akademiju, jer su puni elana, svježinu daju ansamblu, a tomu treba dodati i redateljev entuzijazam.

- Ako se glumci i autorski tim dobro osjećaju u predstavi, uvjerena sam da će to doći do publike - zaključuje Lidija Helajz.