Osamdesetih kreator neponovljive kreativne energije u osječkom SKUC-u, u ratu voditelj art'n'doku projekta Noise Slawonische Kunst s desetcima vrhunskih hrvatskih umjetnika i publicista te kulturnjaka, prvu je zbirku pjesama objavio još 1977., naslovljenu “Ženitva”, a nedavno mu je iz tiska izašla knjiga pod naslovom “Pauline pjesme u prozi – ja sam Saga”.

Najstariji profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku, naš je sugrađanin Goran Rem, kojemu je ta knjiga 10. zbirka pjesama u ukupnom književnom i književnoznanstvenom opusu koji broji čak 40 naslova.

Počelo je zbirkom “Ženitva”. Sedamdesete! Piše tada kritičar Borivoj Tomašević da je zbirka prepuna Ezre Loomisa Pounda i Tina Ujevića?

- Prva zbirka je, čini mi se uvijek, naslov koji je ili porod od tmine ili jedna od dviju koje će, koliki god bio opus, biti uopće najbolje, pa sam se i ja smjestio tom knjigom u tu situaciju, točnije - u nesvijest o tim opcijama. Gledano iz proizvodnje, uglavnom su pisane u kaubojskom drvenom panonskom vlaku.

Druga Vam je, iz 1985., zbirka izašla u Quorumu. Zove se na koricama Post ili past, a unutra na naslovnici Pasti ili post?

- I da i ne! Naime, druga, treća i četvrta izlaze iste 1985., no ta Post ili past (ili obrnuto) izlazi u Biblioteci Revija, u Osijeku, i meni je tu najvažnija referenca Branimir David Kusik, koji radi trostavačnu sliku, kako bi izradio rješenje likovno-grafičke opreme. Čekali smo obadvojica predstavljanje na kojem će mi on pokloniti tu sliku, no negdje je zaspala ta priča i nisam nikada ušao u trag slici… Sjene transnuklear oružja, krasno žensko tijelo s Coca Colom na boku, radari i repetitori u sjenama crveno dominantne boje i citat konstruktivizma… Još uvijek tražim tu sliku...

Onda je u Quorumu Agregacija slova? Tamo je Branko Maleš napisao da Vas ne zanima priča i prepričavanje nego izmucana autotematizacija. Je li to bila neka kritika, podvala?

- Bio je to opis, jer doista ta zbirka nije dala subjektu Priču niti raspričavanje, nego oslobađanje lirskog stanja od referiranja vječne i neupitne ljubavi, u zamjenu za punu rasplesanu jezičnu ugodu. Za svjesno, dakle autotematsko, agregiranje, od leda do nekamo i natrag.

A Jesenji metak, također 1985.? Izašla uz Epso!? Europsko prvenstvo u streljaštvu, održano na premijeri Pampasa!?

- To nas je bio pozvao Dejan Rebić, jaki politički utjecajnik tih godina, odvojio je neke novce iz fonda gradskih priprema za to prvenstvo, pa su knjige, nas šestoro (Tatajana Jukić, Željko Bosanac, Delimir Rešicki, Hilda Čapo i Zdenka Leko), bile poklonima svako jutro putnicima Podravke – za tri tjedna trajanja EPSA. Tisuće podijeljenih knjiga...

Rat nije prekinuo pisanje lirike? Naime, 1996. izlazi knjiga peta knjiga, naslov Dobre oči tvoje? Nagrađena je za zbirku pjesama godine!

- Zapravo, rat je zamijenio autorski lirizam za art dokumentarizam, ali zbirka Dobre oči tvoje je sva od predratnog pisma. Sva je od noisea, postpunka, Herzoga, Johnnyija, Magi … Tom knjigom odlazim u Drenovce, naime kolega Cvenić mi javlja da mi je knjiga nagrađena...

A 2005. stižu šesta - Intima, sedma - Film i osma - Nikada i sad, ponavljaju troizdanje u jednoj godini, kao konceptualnu posvetu 1985-oj? Predstavljanje te trice izvodite autorskim pozivima i Film projekcijom naslova Intima?

- Da, upravo tako, ali baš i ne, naime potonja izlazi zapravo 2006., no ideja je bila ta, unutaropusno odigrati malu autoposvetu. I opet, da, hahaha, uz zbirku Film prikazali smo u kinu Europa film Intimnost, pa je mala igra naslova i tema bila otvorena a na blagajnama se umjesto karata (dakako simbolično) “prodavalo” knjige...

A ova najnovija knjiga? Paula je Vaša kći. Zašto su to onda Pauline pjesme u prozi, a Vi ih potpisujete?

- Djeca nas sa svojim snovima i zbiljom čuvaju od nepodnošljive i sveprisutne komunikacijski cinične scene života, zato su te pjesme Pauline, pokušao sam biti neironičan, pročitati zapise Paulinih sanjanja, i – to je to, jedna draga neironija.