VINKOVCI - U Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci održana je posljednja večer ovogodišnjeg InBooka, na kojoj je gošća bila prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić, dekanica Umjetničke akademije u Osijeku, a govorilo se o ženskom književnom identitetu i suvremenoj (auto)biografskoj prozi.

- Uvijek me zanimalo mogu li istražiti granice autobiografije. U knjizi “Dnevnik nevidljivog” (suautor je fotograf Davor Šarić, nap. a.) pokušala sam odgonetnuti što je to intimno, tražila sam intimu kod hrvatskih književnika i književnica, no nisam je mogla pronaći. Tada sam pokušala otkriti što se podrazumijeva pod intimom. Svaki sam dan bilježila nešto što je samo u mojoj glavi. To je zanimljiva vježba pišete li nešto intimno. Jedan od žanrova autobiografije je i putopis, jer bilježite ono što vidite dok putujete - rekla je Helena Sablić Tomić. Njezina knjiga “Skriveno u oku” priče su o gradovima u kojima je čitatelj uvučen u složen suodnos objekta, prostora, stvarnosti, sjećanja i osjećaja.

- Jesu li bitne sjajne građevine, ambijenti, neke skrivene pukotine, oronule fasade ili duh koji svatko od nas osjeća različito - pita se Sablić Tomić, upozoravajući kako mi konstantno zaboravljamo svoju privatnost, jer su svi na društvenim mrežama, gdje prestaje svaka intima.

- Provela sam kulturološko istraživanje kako rekonstruirati nekoga koga ne poznajem samo kroz njegov profil na Instagramu. Začudila sam se što sam sve mogla iščitati o toj osobi. Kada sam to zapisala i pokazala toj osobi, nije mogla vjerovati. Pogled u vašu intimu vrlo je osoban pogled i treba ga čuvati, a ne dijeliti. Kada ostanete bez toga, nemate više ništa, nemate ni jedan spomenar jer je vaša priča javna, sve ste ispričali preko društvenih mreža. To je ono o čemu bi mlađe generacije trebale razmisliti kada izlažu svoju intimu na društvenim mrežama. Književnici do 2000. nisu ni razmišljali o intimi, nego je bitno bilo privatno i bitno je bilo javno. Nas ne zanima masa, nego elita. Mene zanima elitizam, TKO će biti moj čitatelj. Da me zanima masa, pisala bih blogove - poručila je Helena Sablić Tomić.

Nakon razgovora, večer je zaključena filmom Helene Sablić Tomić “Bogdan Mesinger: Traganje za obiteljskim vrijednostima”.

- Motiv za nastanak filma bio je vidjeti kako je jedna obitelj uspjela nadvladati prostor, vrijeme, ideologije i ostati ipak povezana, bez obzira na to tko počiva na kojem groblju - rekla je autorica.

Književno-filmskoj večeri nazočio je i 87-godišnji prof. Bogdan Mesinger, hrvatski književnik i likovni kritičar, rođen u Šidu 1930.

- Sjećam se svojih nekadašnjih boravaka u Vinkovcima. Došao sam 1941., nakon osnovne škole, koju zapravo nikada nisam završio jer je bio rat. Škola je bila prekinuta i svima je “poklonjena” školska godina. Ja sam tada bio učenik 4. razreda osnovne škole. Prva škola koju sam završio bila je plesna škola u prostoru sadašnje Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci. Tu sam, u plesu, prvi put zagrlio djevojku - dodao je Mesinger, na što je publika reagirala smiješkom. Prof. Mesinger donio je obiteljski spomenar, kao i najstariji sačuvani, njegove bake iz 1890.

Više nego zadovoljne InBookom su i organizatorice Mia Filipov i Martina Ivanko, jer je posjetitelja bilo mnogo više nego proteklih godina, a to im je poticaj za sljedeću godinu.