Papa Ivan Pavao II. mahnuo šokačkim šeširom - slika koja je obišla cijeli svijet
Živio Papa! Viva Papa! – razdragano je odjekivalo iz vjerničkog mnoštva tog povijesnog 7. lipnja 2003. na Strossmayerovom trgu u vatikanskim, žuto-bijelim bojama svečano urešenom Đakovu u trenutku kada se na platou ispred katedrale pojavio Sveti Otac, danas blaženi Ivan Pavao II.
Za lipanjsku vrelinu subotnjeg popodneva i dugotrajno stajanje i iščekivanje mario nitko nije nego je tisuće okupljenih vjernika preplavio neopisiv osjećaj kada se pojavio najveći autoritet svijeta pred katedralom u njihovome gradu, u tada biskupskom, a danas nadbiskupskom Đakovu. Papa putnik, u bijelom, starosti, bolesti usprkos, podigao je svoju ruku, pozdravio i blagoslovio razdragano mnoštvo. Rajska djevo, kraljice Hrvata..., pjevao je u jedan glas vjernički puk tada. Katedralna zvona, činilo se, nikada nisu ljepše i raskošnije zvonila, pronoseći “gradu i svijetu” vijest da je Ivan Pavao II. u srcu Slavonije. Na putu od Osijeka do Đakova, i na samome Trgu, došlo ga je pozdraviti, procjene su, oko 10.000 vjernika. Zvona prvostolnice njegov dolazak papamobilom u Đakovo, tada sjedište Đakovačke i srijemske biskupije, najavila su u 13.35 sati. Odlazak najdražeg gosta u Biskupski dvor u kojem ga dočekuju đakovački i srijemski biskupi – dijecezanski Marin Srakić, pomoćni Đuro Hranić i Đuro Gašparović, a Petrov nasljednik susreo se tada i s biskupom u miru Ćirilom Kosom. Protokol je strogo predviđen, vatikanski, a nalaže da se Papa odmah nakon dolaska u Dvor uputio u Zeleni salon gdje su mu predstavljeni brojni darovi vjernika, pojedinaca, udruga... Među darovima - slike Dimitrija Popovića “Corpus Mysticum” te portret Pape putnika autora Smiljana Popovića kao dar Biskupije Svetom Ocu. Dok vjerničko mnoštvo vani iščekuje Papin lik, prema protokolu – u Crvenom salonu objed za najvažnijega gosta, biskupe, Papinu pratnju predvođenu tadašnjim državnim tajnikom Svete Stolice Angelom Sodanom. Dašak slavonske tradicije i na trpezi, nadaleko poznata biskupijska misna vina... Potom kratki odmor u Dvoru koji je za najdražeg gosta tada i dizalo dobio. A, onda, točno u 17 sati, zvona katedrale najavila su pojavljivanje Svetog Oca ispred katedrale pred koju je stigao iz Dvora. Pozdrav i blagoslov vjerničkom mnoštvu. Potom se Sveti Otac uputio u katedralu gdje se, u tišini, okružen sa stotinjak profesora i bogoslova s tadašnje Teologije, te milosrdnih sestara svetog Križa i svećenicima koji zbog bolesti nisu mogli pohoditi misno slavlje toga prijepodneva u Osijeku, pomolio ispred središnjeg oltara. Nakon molitve Papa je ponovno izišao pred katedralu. Vjernički puk kliče mu: Živio Papa! Viva Papa! A, onda je uslijedila slika koja će istoga dana obići svijet – Papa iz ruku đakovačkog gradonačelnika Zorana Vinkovića, koji mu u ime Grada Đakova daruje mušku i žensku narodnu nošnju, zlataru, spremno uzima šokački šešir, prinosi ga glavi i njime maše razdraganom mnoštvu. Prizor za pamćenje za cijeli život. Sveti Otac još jednom pozdravlja vjerničko mnoštvo te mu upućuje pastirski blagoslov. Neopisiv, poseban osjećaj milosti – rekli su svi potom, a ponavljaju to i danas. U 17.35 sati Sveti se Otac papamobilom iz Đakova uputio za Osijek, a i pri povratku cijelim putem razdragano ga pozdravljaju tisuće vjernika, ponosnih i radosnih što su bili suvremenici pape Wojtyile, odnosno dionici njegovog pastirskog pohoda Strossmayerovome gradu. I danas, 10 godina kasnije, sjećanja na taj povijesni događaj jednako su snažna.
Suzana ŽUPAN
OBITELJ RADOŠ prinosila darove
DJECA I DANAS ČESTO SPOMINJU SUSRET SA SVETIM OCEM
l U obitelj Željke i Radoslava Radoša iz Kuševca 7. lipnja 2003. neizbrisiv je događaj. Supružnici su zajedno sa svoje troje dječice Svetom Ocu na svečanom misnom slavlju u Osijeku, prinijeli darove.
- Blizanci, Božidar i Mateja imali su tada 1,5, a Dominik gotovo četiri godine. Mateja je nosila svoga plišanog medu, Božidar bočicu, a Dominik loptu. Suprugovog brata sin Filip je tada bio prvopričesnik, pa je nosio svijeću, dok je moj suprug, kao simbol zemlje, nosio crijep, a ja gužvaru. Nas dvoje smo bili odjeveni u nošnje, ja u slavonsku, a on u duvanjsku iz njegovog rodnog kraja. Cijeli susret bio je poseban. Iako je u međuvremenu beatificiran, on je za mene blaženi bio kroz cijeli svoj život - kaže Željka.
Dodaje kako je zanimljivo da se dječica, iako su bila mala, sjećaju susreta sa Svetim Ocem i često ga spominju. Željka prepričava i zgodu kada je Božidar na putu do Pape trčkarao uokolo, a kada je došao do njega, povukao ga je za zlatno-žutu haljinu.
- Papa se nasmijao i to ne samo on nego svi - živo se sjeća Željka te dodaje kako je posebno emotivan dio susreta bio kada je papa Wojtyla posjeo dječicu u svoje krilo.
Tri Gorjanke izradile zlatare za Svetog oca
l Evica Bogdanović, Katica Bogdanović i Katica Draženović tri su Gorjanke koje su za samo tri mjeseca, za Papu te 2003. godine izradile žensku i mušku svečanu narodnu nošnju, zlatovezom bogatu zlataru, dar Grada Đakova. Tri spretne vezilje vezu i danas, iza njih je mnoštvo nošnji i drugog veza no narudžba za Svetog Oca bio je najzahtjevniji, ali i najdraži zadatak.
- Katica Bogdanović i ja radile smo žensku, a Katica Draženović mušku nošnju. Radile smo najbrže što smo mogle jer je bilo jako malo vremena – u tri mjeseca mi smo izradile ono što se radi godinu dana”, sjeća se Evica Bogdanović.
- Radile smo furtom! Odabrale smo bogatije mustre, vezle smo danju i noću, što se kaže – i petkom i svetkom, čak smo 'bašću' i sve ostalo 'isključile', samo da nošnje budu gotove na vrijeme. Povjerila nam je taj posao etnologinja Muzeja Đakovštine Branka Uzelac. Ponosne smo što smo za to odabrane baš nas tri - kaže Evica Bogdanović.
Mesić jedini s akreditacijom
l Zlatko Mesić jedini je đakovački snimatelj i fotograf koji je imao akreditaciju da u ime Grada Đakova fotografira i snima Papin pohod Đakovu, točnije katedrali. Jedini ima videozapis iz Đakova koji je pretočio u film koji je pred prvom projekcijom.
- Uvijek mi je bilo žao što, jer bio sam trogodišnjak, nisam mogao zabilježiti dolazak kraljice Elizabete II. u Đakovo, 1972., pa mi se 2003. pružila prilika da budem dionikom jednog povijesnog događaja, da fotografiram u vlastitome gradu Papu. Bio je to moj najveći radni izazov i odgovornost. Taj dan sam 'ispucao' na stotine fotografija. Pri izlasku iz katedrale, Papa je bio samo pola metra od mene, dva puta me blagoslovio. Proradile su emocije, da kleknem, pomolim se, zaplačem, no morao sam raditi. I sada me trnci prođu. Takav se osjećaj više neće ponoviti - prisjeća se Mesić. I on je snimio fotografiju Pape sa šokačkim šeširom.
ZORAN VINKOVIĆ, Gradonačelnik Đakova
Rekao sam da ću Papi staviti šokački šešir na glavu
l Imao sam tu čast da baš ja darujem Papi dar Grada Đakova – par svečanih slavonskih narodnih nošnji. Taj trenutak još živi u meni. Sjećam se i prijepodnevne mise u Osijeku i poruka Ivana Pavla II. Bio je to susret s čovjekom i Bogom. Još prije sam rekao da ću Papi staviti šokački šešir na glavu. Osobno sam napisao tekst povelje koja je bila uz dar Grada, a ona je i u monografiji Grada Đakova. Sjećam se da sam hrabrio djecu što su držala kovčeg s nošnjama - Dominika Trohu i Mirjanu Josipović, jer su bila uzbuđena kao i ja. Naginjao sam se prema srednjem portalu ne bih li što prije vidio Papu jer sam imao točno određenu 'kocku' gdje ću stajati. Odjednom se pojavio, trebao sam izreći tekst povelje, ali sam ostao bez riječi. Nesvjesno sam uzeo taj šešir i stavio pred Papu, on ga je samo uzeo i stavio na glavu. Sjećam se da je netko iz MVP-a rekao da će to biti skandal. Naprotiv, svi su time bili razdragani. S Trga se čulo: Rajska djevo, kraljice Hrvata... Nakon stavljanja šešira, uslijedilo je fotografiranje, a onda mi je Papa predao poklon – papinsku medalju. Poslije su me novinari pitali za izjavu, a ja još sat vremena nisam mogao pričati - prisjetio se gradonačelnik Zoran Vinković.
DOMINIK TROHA
Što sam stariji, sve sam ponosniji
l I Đakovčanin Dominik Troha nosi svoje dojmove. Kao dječarac od 15-ak godina, zajedno s djevojčicom Mirjanom Josipović, tog 7. lipnja 2003. nosio je kovčeg s darom Grada Đakova Papi.
- Ja sam kovčeg nosio u ime KUD-a Sklad, a Mirjana u ime KUD-a Tena. Oboje smo bili u nošnjama, ja u tatinoj, gorjanskoj. Nisam imao tremu. Moram priznati da više sada znam o Ivanu Pavlu II. nego što sam tada, kao dječarac, znao. Sada, što sam stariji, sve sam ponosniji na činjenicu da sam upravo ja nosio taj kovčeg Papi..., kaže Dominik, član Tamburaškog sastava Slavonski san koji ima i pjesmu posvećenu Papi Putniku - “Bećarska molitva”. “S tom pjesmom 2011. nastupili smo na Tonkafestu u Ogulinu, za pomoć jednoj bolesnoj djevojčici. Pjesmu su napisali Irena Maroši i Dario Balekić - kaže Dominik.
Mesić jedini s akreditacijom
Zlatko Mesić jedini je đakovački snimatelj i fotograf koji je imao akreditaciju da u ime Grada Đakova fotografira i snima Papin pohod Đakovu, točnije katedrali. Jedini ima videozapis iz Đakova koji je pretočio u film koji je pred prvom projekcijom.
- Uvijek mi je bilo žao što, jer bio sam trogodišnjak, nisam mogao zabilježiti dolazak kraljice Elizabete II. u Đakovo, 1972., pa mi se 2003. pružila prilika da budem dionikom jednog povijesnog događaja, da fotografiram u vlastitome gradu Papu. Bio je to moj najveći radni izazov i odgovornost. Taj dan sam 'ispucao' na stotine fotografija. Pri izlasku iz katedrale, Papa je bio samo pola metra od mene, dva puta me blagoslovio. Proradile su emocije, da kleknem, pomolim se, zaplačem, no morao sam raditi. I sada me trnci prođu. Takav se osjećaj više neće ponoviti - prisjeća se Mesić. I on je snimio fotografiju Pape sa šokačkim šeširom.
DOMINIK TROHA
ŠTO SAM STARIJI, SVE SAM PONOSNIJI
l I Đakovčanin Dominik Troha nosi svoje dojmove. Kao dječarac od 15-ak godina, zajedno s djevojčicom Mirjanom Josipović, tog 7. lipnja 2003. nosio je kovčeg s darom Grada Đakova Papi.
- Ja sam kovčeg nosio u ime KUD-a Sklad, a Mirjana u ime KUD-a Tena. Oboje smo bili u nošnjama, ja u tatinoj, gorjanskoj. Nisam imao tremu. Moram priznati da više sada znam o Ivanu Pavlu II. nego što sam tada, kao dječarac, znao. Sada, što sam stariji, sve sam ponosniji na činjenicu da sam upravo ja nosio taj kovčeg Papi..., kaže Dominik, član Tamburaškog sastava Slavonski san koji ima i pjesmu posvećenu Papi Putniku - “Bećarska molitva”. “S tom pjesmom 2011. nastupili smo na Tonkafestu u Ogulinu, za pomoć jednoj bolesnoj djevojčici. Pjesmu su napisali Irena Maroši i Dario Balekić - kaže Dominik.
S Papom su se u Biskupskom dvoru susreli biskupi Marin Srakić, Đuro Hranić, Đuro Gašparović i Ćiril Kos
ZLATKO MESIĆ
fotograf i snimatelj
Proradile su emocije no morao sam raditi. I sada me trnci prođu. Takav se osjećaj više neće ponoviti
Među darovima za Papu su bile slike Dimitrija Popovića “Corpus Mysticum” te portret Pape putnika Smiljana Popovića